Iznenada bačen u ulogu oca, u nježnoj dobi od
31. godine, našao je za shodno svoje doživljaje, putešestvije i ine zajebancije
oko potomstva zabilježiti za buduće generacije. Trenutno šef odjela u jednoj
medicinskoj ustanovi, bavi se sporadičnim pisanjem humorističnih priča uz
povremena objavljivanja u raznim časopisima. Dio njegovih piskarija mogu se
pročitati na www.cip.hr pod pseudonimom
«Susjed».
Svi postupci pri podizanju (s poda) te odgoju
djeteta, isključivo su plod neiskustva njega i njegove supruge, budući su oboje
po prvi put roditelji. Onima koji imaju djecu, sve će ovo biti
poznato. Onima koji su u fazi čekanja djece, neka ovaj
tekst smatraju opomenom. Oni koji još nemaju djecu, neka ovaj tekst posluži
kao poticaj kontrole rađanja
Sve kritike, pohvale, prijedloge i izraze
sućuti možete poslati na Susjed27@yahoo.com
...Započeo sam sa dresurom. Sociolozi bi to nazvali "odgojem" ali u principu koristim dreserske metode nagrađivanja za dobro obavljene zadatke. Primjerice, pospremanja sobe ili učenja brojki i slova. Jedino ne koristim kockice šećera već "smoki". Recite što hoćete, stvar uspijeva...
Tko će još zaspati kad priče obično završavaju ovlaš spomenutim ali strahotnim živopisnim završecima poput „...i onda su Ivica i Marica gurnuli vješticu u peć gdje je sirota živa kremirana..." ili „...i onda su zlikovca zatvorili su bačvu punu čavala zakucanih prema unutra i kotrljali ga ulicama dok nije iskrvario nasmrt."
Mamu je prije neki dan skoro opalio herzinfarkt kad je nakon povratka s posla vidjela malu koja se, prije nego li sam je spriječio, dočepala paketića flastera. Sva se oblijepila njima pa je mama, prirodno, pomislila da je ispod svakog flastera neka posjekotina. Naravno da je njeno prvo pitanje bilo optužujuće "što si učinio MOM djetetu!?"
Ako bude tako spavala kad odraste, nitko ju neće htjeti ženiti. Ona se vrti, otkriva, gura petu u rebra a u trenucima mira spava u nekim neobičnim položajima; znao sam se po noći probuditi a ona savinuta kao bumerang s guzom meni pred nosom. Ah, da, i prdi u snu...
Svojim prepoznatljivim britkim i humorističnim stilom pisanja, Aris nas je već mnogo puta oduševio prepričavajući zgode i nezgode njihove curice. Ovaj put napravio je odmak od dječjih tema i pozabavio se predmetom bez kojeg nijedna žena danas ne može zamisiti život. Naravno, čak i bez naslova je jasno da se u tekstu radi o torbama. Stoga, uživajte.
Pri povratku kući nas je dijete umalo cinkalo na granici. Budući baka živi na selu, gdje rastu čisti BIO-proizvodi, ponijeli smo sa sobom prenosivi hladnjak pun zaleđene piletine i puretine. A ponijeli smo i nešto pečene piletine u kruhu za pojesti usput. I taman gurne Slovenski carinik glavu u auto uz vječito pitanje: "Imate nešto za prijaviti?" kad se mala oglasi "Mesa!"
Grozno je ljubomorna. Tata će vjerojatno uskoro dobiti i sudsku zabranu približavanja mami na manje od pola metra. Čim nas vidi skupa, odmah počne negodovati i plakati a ne preza ni od fizičkog rastavljanja - ili se gura među nas ili rukom tuče jednog od nas, najčešće mene. Ne daj Bože da primimo drugu bebu u ruke, nedužno dijete bi pobralo batina.
Ona jednu večer nosi medvedića u dnevnu sobu, onako brižno kao što to mala djeca znaju, držeci ga za jednu nogu, uzima dekicu za previjanje, poravna je na kauču, stavi medvjeda na dekicu i ode u svoju sobu.
Recimo, gleda tata televiziju, ležeći na kauču, zla ne misleći. Milo dijete se igra na podu pored sofe, s raznim didaktičkim i manje didaktičkim igračkama. Odjedanput tatu obuzme jaka ali iznenadna bol u predjelu čeljusti. A milo dijete ga milo gleda s audio kablom (od kud li ga je izvukla?) u ruci s kojim je prije dvije sekunde vitlala okolo poput gauča u lovu.
I tako nam je Jahve, Allah, Višna ili Brahmaputraikruha uslišio molbu za mjestom u jaslicama. Mali problem: jaslice počinju za tjedan dana. Na stranu činjenica da nam je dijete 600 km udaljeno, u novom stanu još nemamo niti zahod!
Upišite se u listu primatelja Novosti Obiteljskog foruma!
Inspiracija
"Kad bih ponovo mogla proživjeti život" napisala je Erma Bombeck kada je otkrila da umire od raka. Na žalost, Erma je izgubila bitku s bolešću, ali njene mudre riječi su ostale kao inspiracija tisućama ljudi.
Čari roditeljstva 
Iznenada bačen u ulogu oca, u nježnoj dobi od
31. godine, našao je za shodno svoje doživljaje, putešestvije i ine zajebancije
oko potomstva zabilježiti za buduće generacije. Trenutno šef odjela u jednoj
medicinskoj ustanovi, bavi se sporadičnim pisanjem humorističnih priča uz
povremena objavljivanja u raznim časopisima. Dio njegovih piskarija mogu se
pročitati na 
...Započeo sam sa dresurom. Sociolozi bi to nazvali "odgojem" ali u principu koristim dreserske metode nagrađivanja za dobro obavljene zadatke. Primjerice, pospremanja sobe ili učenja brojki i slova. Jedino ne koristim kockice šećera već "smoki". Recite što hoćete, stvar uspijeva...
Tko će još zaspati kad priče obično završavaju ovlaš spomenutim ali strahotnim živopisnim završecima poput „...i onda su Ivica i Marica gurnuli vješticu u peć gdje je sirota živa kremirana..." ili „...i onda su zlikovca zatvorili su bačvu punu čavala zakucanih prema unutra i kotrljali ga ulicama dok nije iskrvario nasmrt."
Mamu je prije neki dan skoro opalio herzinfarkt kad je nakon povratka s posla vidjela malu koja se, prije nego li sam je spriječio, dočepala paketića flastera. Sva se oblijepila njima pa je mama, prirodno, pomislila da je ispod svakog flastera neka posjekotina. Naravno da je njeno prvo pitanje bilo optužujuće "što si učinio MOM djetetu!?"
Ako bude tako spavala kad odraste, nitko ju neće htjeti ženiti. Ona se vrti, otkriva, gura petu u rebra a u trenucima mira spava u nekim neobičnim položajima; znao sam se po noći probuditi a ona savinuta kao bumerang s guzom meni pred nosom. Ah, da, i prdi u snu...
Svojim prepoznatljivim britkim i humorističnim stilom pisanja, Aris nas je već mnogo puta oduševio prepričavajući zgode i nezgode njihove curice. Ovaj put napravio je odmak od dječjih tema i pozabavio se predmetom bez kojeg nijedna žena danas ne može zamisiti život. Naravno, čak i bez naslova je jasno da se u tekstu radi o torbama. Stoga, uživajte.
Pri povratku kući nas je dijete umalo cinkalo na granici. Budući baka živi na selu, gdje rastu čisti BIO-proizvodi, ponijeli smo sa sobom prenosivi hladnjak pun zaleđene piletine i puretine. A ponijeli smo i nešto pečene piletine u kruhu za pojesti usput. I taman gurne Slovenski carinik glavu u auto uz vječito pitanje: "Imate nešto za prijaviti?" kad se mala oglasi "Mesa!"
Grozno je ljubomorna. Tata će vjerojatno uskoro dobiti i sudsku zabranu približavanja mami na manje od pola metra. Čim nas vidi skupa, odmah počne negodovati i plakati a ne preza ni od fizičkog rastavljanja - ili se gura među nas ili rukom tuče jednog od nas, najčešće mene. Ne daj Bože da primimo drugu bebu u ruke, nedužno dijete bi pobralo batina.
Ona jednu večer nosi medvedića u dnevnu sobu, onako brižno kao što to mala djeca znaju, držeci ga za jednu nogu, uzima dekicu za previjanje, poravna je na kauču, stavi medvjeda na dekicu i ode u svoju sobu.
Recimo, gleda tata televiziju, ležeći na kauču, zla ne misleći. Milo dijete se igra na podu pored sofe, s raznim didaktičkim i manje didaktičkim igračkama. Odjedanput tatu obuzme jaka ali iznenadna bol u predjelu čeljusti. A milo dijete ga milo gleda s audio kablom (od kud li ga je izvukla?) u ruci s kojim je prije dvije sekunde vitlala okolo poput gauča u lovu.
I tako nam je Jahve, Allah, Višna ili Brahmaputraikruha uslišio molbu za mjestom u jaslicama. Mali problem: jaslice počinju za tjedan dana. Na stranu činjenica da nam je dijete 600 km udaljeno, u novom stanu još nemamo niti zahod!
