Iznenada bačen u ulogu oca, u nježnoj dobi od
31. godine, našao je za shodno svoje doživljaje, putešestvije i ine zajebancije
oko potomstva zabilježiti za buduće generacije. Trenutno šef odjela u jednoj
medicinskoj ustanovi, bavi se sporadičnim pisanjem humorističnih priča uz
povremena objavljivanja u raznim časopisima. Dio njegovih piskarija mogu se
pročitati na www.cip.hr pod pseudonimom
«Susjed».
Svi postupci pri podizanju (s poda) te odgoju
djeteta, isključivo su plod neiskustva njega i njegove supruge, budući su oboje
po prvi put roditelji. Onima koji imaju djecu, sve će ovo biti
poznato. Onima koji su u fazi čekanja djece, neka ovaj
tekst smatraju opomenom. Oni koji još nemaju djecu, neka ovaj tekst posluži
kao poticaj kontrole rađanja
Sve kritike, pohvale, prijedloge i izraze
sućuti možete poslati na Susjed27@yahoo.com
Problem je što živimo u dvosobnom stanu a ona u drugoj sobi, gdje nema televizor, samo spava. Tako da navečer, dok ne ode spavati, ili nitko neće gledati TV ili će ga i ona pratiti. A svi kažu da TV nije dobar za malu djecu.
Čak i sita, ako vidi da mi jedemo, odmah će početi mljackati a ako je posjednemo sa nama, pojest će ponuđeno. Mali Pavlovljev cucak. Ne vjerujem da u ijednoj knjizi piše da se osmomjesečne bebe hrane biskvitom i goveđim juhama. Možda napišemo sami jednu kuharicu. Naslovljenu "Kuharica za male Tasmanijske nemani" ili slično.
Imati dijete ne znači samo obvezu prema drugom živom biću već i puno više potrošenog vremena pri spremanju za izlazak. Jer sad imamo dvije žene u obitelji i obje moraju biti šik sređene. Iako je ovoj mlađoj svejedno koje će štramplice obući i paše li majičica s bojom hlačica, mama strogo pazi da joj dijete izgleda besprijekorno dotjerano.
Sve je jača. Dok joj mijenjam pelene tako vitla nogama da me udara u donji dio trbuha. Ojača li, morat ću za vrijeme previjanja nositi suspenzor. Mase nožicama kao oni iz "Lord of the dance". To je ono gdje 50 nacvrcanih Iraca pleše sinkronizirani step.
Zahvaljujući modernoj tehnologiji znali smo spol već sa 13 tjedana. No, na odgovor bi ljudi često malo...pa... zanimljivo reagirali. - Žensko? (pauza) Neka, glavno da je zdravo. - Rekao sam žensko, ne rotvajler! Kao da jedini državno priznati potomak mora biti muški, po sistemu "tata ima pravi klin-rodio se sin!"
Nakon što smo bebu odveli kući prestala je opasnost da je u bolnici daju nekim drugim roditeljima ili prvom povoljnom ponuđaču i započela avantura odgoja i uzdržavanja djeteta. Svaki roditelj započinje s odgojem djeteta kao da to prije njih nitko nikada nije činio.
Prvi znakovi da je dijete spremno za izlazak su mokre gaće i bolovi u trbuhu koji traju duže nego li pauze između. Iako se datum rođenja uz pomoć raznih medicinskih dijagnostika može proračunati skoro pa u sat, početak trudova svejedno je neočekivan i unatoč svim pripremama razlog za hitnju, počesto i paniku. U tom slučaju na trudnici je da mirno pokupi torbu sa stvarima pripremljenim za boravak u bolnici i nazove hitnu pomoć da dođu po oca djeteta koji se spremno onesvijestio na riječ “vodenjak”. Ja sam ipak bio nešto malo otporniji.
Nakon što sam pobrao svoju donju čeljust s pločnika svo svoje oduševljenje iskazao sam gromoglasnim mukom u slušalicu. Jer umjesto da kao svaki normalni otac pozdravim vijest sa nekim od mnoštva sretnih uzvika, ili barem padanjem u nesvijest, meni su kroz glavu, poput telegrafskih crtica prolazile slijedeće misli...
On je mlad, pametan, britak, brz i oštar na jeziku, a kolumnu piše kako bi jednom, ako njegova princeza bude zločesta, mogao njene zgode i nezgode pokazati njenim mladićima. U svojoj kolumni, "Čari roditeljstva", želi nam pokazati drugu stranu roditeljstva, očinstvo, koje je često puta potcijenjeno i zanemarivano.
Upišite se u listu primatelja Novosti Obiteljskog foruma!
Inspiracija
"Kad bih ponovo mogla proživjeti život" napisala je Erma Bombeck kada je otkrila da umire od raka. Na žalost, Erma je izgubila bitku s bolešću, ali njene mudre riječi su ostale kao inspiracija tisućama ljudi.
Čari roditeljstva 
Iznenada bačen u ulogu oca, u nježnoj dobi od
31. godine, našao je za shodno svoje doživljaje, putešestvije i ine zajebancije
oko potomstva zabilježiti za buduće generacije. Trenutno šef odjela u jednoj
medicinskoj ustanovi, bavi se sporadičnim pisanjem humorističnih priča uz
povremena objavljivanja u raznim časopisima. Dio njegovih piskarija mogu se
pročitati na 
Problem je što živimo u dvosobnom stanu a ona u drugoj sobi, gdje nema televizor, samo spava. Tako da navečer, dok ne ode spavati, ili nitko neće gledati TV ili će ga i ona pratiti. 
Čak i sita, ako vidi da mi jedemo, odmah će početi mljackati a ako je posjednemo sa nama, pojest će ponuđeno. Mali Pavlovljev cucak. Ne vjerujem da u ijednoj knjizi piše da se osmomjesečne bebe hrane biskvitom i goveđim juhama. Možda napišemo sami jednu kuharicu. Naslovljenu "Kuharica za male Tasmanijske nemani" ili slično. 
Imati dijete ne znači samo obvezu prema drugom živom biću već i puno više potrošenog vremena pri spremanju za izlazak. Jer sad imamo dvije žene u obitelji i obje moraju biti šik sređene. Iako je ovoj mlađoj svejedno koje će štramplice obući i paše li majičica s bojom hlačica, mama strogo pazi da joj dijete izgleda besprijekorno dotjerano. 
Sve je jača. Dok joj mijenjam pelene tako vitla nogama da me udara u donji dio trbuha. Ojača li, morat ću za vrijeme previjanja nositi suspenzor.
Zahvaljujući modernoj tehnologiji znali smo spol već sa 13 tjedana. No, na odgovor bi ljudi često malo...pa... zanimljivo reagirali. 
Nakon što smo bebu odveli kući prestala je opasnost da je u bolnici daju nekim drugim roditeljima ili prvom povoljnom ponuđaču i započela avantura odgoja i uzdržavanja djeteta. Svaki roditelj započinje s odgojem djeteta kao da to prije njih nitko nikada nije činio. 
Prvi znakovi da je dijete spremno za izlazak su mokre gaće i bolovi u trbuhu koji traju duže nego li pauze između. Iako se datum rođenja uz pomoć raznih medicinskih dijagnostika može proračunati skoro pa u sat, početak trudova svejedno je neočekivan i unatoč svim pripremama razlog za hitnju, počesto i paniku. U tom slučaju na trudnici je da mirno pokupi torbu sa stvarima pripremljenim za boravak u bolnici i nazove hitnu pomoć da dođu po oca djeteta koji se spremno onesvijestio na riječ “vodenjak”. Ja sam ipak bio nešto malo otporniji. 
Nakon što sam pobrao svoju donju čeljust s pločnika svo svoje oduševljenje iskazao sam gromoglasnim mukom u slušalicu. Jer umjesto da kao svaki normalni otac pozdravim vijest sa nekim od mnoštva sretnih uzvika, ili barem padanjem u nesvijest, meni su kroz glavu, poput telegrafskih crtica prolazile slijedeće misli... 
