KAKO SAM SE UPRIZORILA U ŽIVOTU SVOJIH BUDUĆIH RODITELJA: Ako ste mislili da ćete ovdje čitati o tome kako mi mijenjaju pelene, koliko spavam i kaj jedem, prevarili ste se. Ja jesam beba, ali još nisam rođena. Zato ću koristiti svoju buduću mamu kao medij za pisanje svojih doživljaja – možete ju zamisliti i kao moju sekretaricu.
ŠTO TATA KA®E O KOLUMNI, MOJE PRVO PUTOVANJE I TEST: Prije nego kaj nastavim pisati o svom boravku kod mame, moram vam ispričati kaj je tata rekao kad mu je mama pokazala prvi nastavak moje kolumne. Čitao je, smješkao se, ali imao je izraz lica kao da hoće nekaj reći, a nije niš rekao.
MOJ PRVI PREGLED & UPOZNALA SAM STARIJU GENERACIJU OBITELJI: Dakle, moje prvo otkriće (ajde, nije baš neko otkriće, nego više potvrda mojih sumnji) je da imam mamu štrebericu. Čim je saznala da je trudna, tata je kupio knjigu klinike Mayo, a mama ju je pročitala valjda cijelu u dvije-tri večeri. Još je iskrcala lovu za neke stranjske časopise o bebama u Algoritmu i dala se na čitanje sve u šesnaest.
I SVE JE SUPER, I SVE JE ZA PET... Dakle, prošla su i ta dva tjedna u kojima ni moja mama, koja nema ultrazvučne oči, ni ja, koja sam, kao što već znate, okrutno zatočena u tami, nismo znale što zločesti i opaki hematom smjera, pa smo obje malo nemirnije spavale. Kad je došao dogovoreni datum, mama i tata su se s puno nade i strepnje zaputili doktoru, koji je nakon pregleda ultrazvukom rekao da je sve u redu i da hematoma više nema.
MOJI NOVI DO®IVLJAJI, TATIN ROĐENDAN, MAMA ŠTREBERICA I BAKINI BISERI: Ja rastem, a vi? Iz dana u dan sam sve veća i veća, uskoro će doći i drugo tromjesečje, kad će me mama i tata konačno predstaviti svekolikoj javnosti. Uzbuđena sam zbog toga. Kako i ne bih bila, pa to je velika stvar. U međuvremenu sam jako zaposlena, jer imam brzi tempo rasta i prenatrpan raspored, ali još uvijek ne izgledam kao vi, čudni ljudi s malim glavama i ogromnim rukama i nogama.
KAO GLJIVA NAKON KIŠE! Moje novosti i nisu tako neočekivane: rastem, rastem i rastem. Doktor me izmjerio i rekao mami da sam čak i malo prevelika za svoju dob. Mama je pitala da li je to problem, ali zapravo se uopće nije zabrinula. U sebi je pomislila «Moje dijete! Pa naravno da je napredno!» i ponosno digla nos do neba.
MAMA JE U BEDU, A JA PUCAM OD SREĆE: I tako, dani su išli bez nekih velikih uzbuđenja... Mama i dalje nije mogla jesti najveći dio jela koja je inače obožavala, patila je od kronične nesanice i glavinjala svijetom tako poluluda od stalnih mučnina i umora, tata je radio puno i previše, a ja sam rasla, rasla i rasla...
STARI I NOVI PROBLEMI: Iako je mama obećala sebi da uopće više neće razmišljati o onome što se dogodilo, kako bi izbjegla svako prisjećanje na ružne događaje, naravno da neke stvari nije mogla izbjeći. Svaki put kad je sjela za kompjutor i počela raditi, pala je u tešku depru i razmišljala "Čemu sve to?"
Teška pitanja, moji najbolji prijatelji i mamin rođentan - Ne znam kako vama, ali meni velika pitanja identiteta stvarno predstavljaju problem. Ja bih, navodno, još od rođenja trebala znati jesam li cura ili dečko, ali ovdje kod mene vam je toliko mračno da ja to fakat nemrem skužit.
Slavimo rođendan, a kakao sve ljudi saznaju za mene!!! Dakle, ja sam već debelo u drugom tromjesečju. Ušla sam u svoj šesnaesti tjedan, pa vi vidite! Već sam skroz velika, imam ručice i nožice i s njima marljivo radim. Najdraža zabava mi je plivanje, stretching i step-aerobic.
Imam svakakve vijesti, a najveća od svih je da me mama konačno skužila. Već sam vam pričala da redovito vježbam, plivam i protežem se. Uglavnom, jednog lijepog dana u mom sedamnaestom tjednu osvanuo je i taj svečani trenutak kad je mama osjetila moje pokrete!
Dakle, moram vam ispričati kako smo mama i ja po prvi puta ostale solo doma. To je bilo baš neobično iskustvo. Tata je otišao na službeni put u London, ali je za to saznao u zadnji tren, tako da nije bilo moguće izorganizirati da mu se mama i ja pridružimo.
Jako važne vijesti, a sve iz doktorove ordinacije: Dakle, svi vi koje koliko-toliko redovito čitate ove moje crtice pisane "s onu stranu trbuha" dobro znate da me od samog početka muče neka egzistencijalna pitanja, a prvo i glavno je - kaj sam ja zapravo? I to je pitanje nedavno dobilo odgovor.
Dakle, između mene i mojih dragih roditelja sve je manje nepoznanica. Sad svi znamo da sam cura, mama zna da redovito vježbam, a tata zna da volim kad me masira, jer se tada sva protežem od gušta.
"Kad bih ponovo mogla proživjeti život" napisala je Erma Bombeck kada je otkrila da umire od raka. Na žalost, Erma je izgubila bitku s bolešću, ali njene mudre riječi su ostale kao inspiracija tisućama ljudi.
Dnevnik nerođene bebe 
