Današnji predškolski odgoj

Današnji predškolski odgoj teži ka napuštanju tradicionalnog didaktiziranog i školski orijentiranog predškolskog odgoja, uvođenje na dijete orijentiranog pristupa, te traženje raznovrsnih puteva za stvaranje partnerskih odnosa između roditelja i odgajatelja - kao oblika dijeljenja odgovornosti za izvanobiteljski odgoj i obrazovanje djeteta.

Kao primjer suradnje roditelja i odgajatelja u odgoju, u literaturi se navode Hrvatska i Bosna i Hercegovina s napomenom da je to posljedica napuštanja centraliziranog sustava, odnosno uvođenje veće autonomije na lokalnoj razini. Ali isto tako spominjemo se i u negativnom kontekstu kao jedna od rijetkih zemalja koje ukidaju besplatne i jeftine predškolske programe, što dovodi do još naglašenije uloge roditelja tj. majke, kao primarnih odgajatelja i većeg značaja kvalitete odgoja u obitelji.

Tradicionalne predškolske ustanove

Tradicionalne predškolske ustanove postoje u svim zemljama svijeta, kao dio sustava socijalne zaštite ili sustava odgoja i obrazovanj.Namjenjeni su, ponajprije djeci zaposlenih roditelja, a obuhvaćaju njegu, te odgoj i obrazovanje djece do polaska u školu.
U tradicionalnim predškolskim ustanovama nastoji se ostvariti ravnoteža između spontanih i strukturiranih aktivnosti, s naglaskom na razvoj kreativnosti i blizak odnos odgajatelja i djeteta.Cilj programa je širiti dječja saznanja o svijetu i poticati razvoj perceptivnih sposobnosti.

Cilj ovakve vrste programa je u potpunosti usmjeren na djetetovu socijalizaciju, na razvoj tjelesnih, intelektualnih i emocionalnih sposobnosti, oblikovanje moralnih i estetskih vrednota, te na pomoć pri polasku u osnovnu školu.Cjelokupan sustav predškolskog odgoja smatra se nadopunom obiteljskom odgoju.
Danas se teži uključiti roditelje u rad i dnevni život ustanove u kojoj dijete provodi svoje vrijeme, te pripremiti i roditelje i dijete na prelazak djeteta iz predškolske u školsku ustanovu.

Tradicionalni programi predškolskog odgoja provode se najčešće kroz cjelodnevni program.

1. Montessori program

Montessori program je predškolski program zasnovan na metodama Marie Montessori.
Program je usmjeren ponajprije na senzomotorni razvoj, razvoj inteligencije i samostalnosti, samodiscipline i upornosti.Provodi se u posebnom okruženju koje odgovara dječjim potrebama i omogućuje djeci da uče kroz vlastitu aktivnost, istraživanje, manipulaciju,ponavljanje,vježbanje i komunikaciju.Također se uglavnom provode kao cjelodnevni programi. 

2. Head Start program

Nastao je u SAD-u 1964/65g.Jedan je od najpoznatijih programa za rano obrazovanje. To je program širok društvene akcije usmjerene na zaštitu i pomoć ekonomski, socijalno, obrazovno i kulturno deprimiranoj djeci i njihovim roditeljima.Pruža socijalnu i medicinsku zaštitu, te uključivanje roditelja i lokalne sredine u programe odgoja i zaštite predškolske djece.Ovim programom posebno je istaknuta važnost informiranja i obrazovanja roditelja, te važnost obrazovne intervencije obitelji iz koje dijete dolazi.Program je usmjeren na socioemocionalni razvoj, razvoj govora i poticanje radoznalosti pomoću senzornih stimulacija.

3. Reggio Emilia program

Nastao je kao kompenzacijski program u istoimenoj talijanskoj pokrajini.Pokrenuo ga je Loris Malaguzzi s idejom da okruženje u kojem se živi i uči ima snažan utjecaj na učenje i uspjeh.U provođenju programa koriste se prostor i krarakteristike okoline u kojoj djeca odrastaju.Temelji se na autentičnom doživljaju i izražvanju u području umjetnosti, a ostvaruje u vidu projekata.Odabir sadržaja vrši se u skladu s djetetovim interesima.Zbog značajnog utjecaja na dječju kreativnost program je nadrastao lokalnu razinu i početne kompenzacijske ciljeve.

4. Waldorfski dječji vrtić

Program waldorfskih vrtića nastao je u okrilju waldorfske pedagogije osnivača Rudolfa Steinera.Temelji se na antropozofskim pretpostavkama o prirodi i zakonitostima djetetovog ranog razvoja, a u odnosu na odgojne poticaje dopušta jedino prirodnu okolinu i vlastito tijelo kao dovoljan materijal za razvoj u ranom djetinjstvu.Uključivanje djeteta u takav predškolski program zahtjeva i poseban obiteljski odgoj, te usmjerava dijete na posebnu i specifičnu obrazovnu vertikalu unutar koje mu je omogućeno daljnje obrazovanje u waldorfskoj školi i fakultetu.Ovakav oblik programa najviše je zastupljen u Zapadnoj Europi tj. u  Njemačkoj, Nizozemskoj, Belgiji...

5. Play grupe

Najpoznatiji predškolski program kojeg su pokrenuli i kojeg provode roditelji.
Program je nastao samoorganiziranjem roditelja nezadovoljnih tradicionalnim predškolskim ustanovama i svjesnih roditeljskog prava na aktivno uključivanje u izvanobiteljski odgoj djece.Orijentiran je na emocionalnu komponentu djetetova razvoja, a manje na obrazovnu.Provodi se druženjem djece i roditelja, te organiziranjem različitih zajedničkih igara i aktivnosti za djecu i roditelje.Program je vrlo zastupljen u zemljama engleskog govornog područja.Program koncipiraju i provode roditelji, uglavnom volonteri ponekad uz pomoć stručnjaka ali uglavnom sve rade sami.
Play grupu uglavnom čine roditelji i djeca zajedničkih interesa ili posebnosti (blizanci, trojčeki, jednoroditeljske obitelji, obitelji s djecom  s posebnim potrebama....)

6. Igraonice

Nastale su na temelju roditeljske incijative, a kasnije su ih, kao oblik provođenja programa za predškolsku djecu i roditelje prihvatile neke ustanove (vrtići, knjižnice, ustanove za rehabilitaciju, trgovački centri...)
Promoviraju igru uz osiguravanje razvojno primjerenih materijala za igru u igraonicama i kod kuće u cilju poticanja cjelokupnog dječjeg razvoja, socijalizacije djece i njihovih obitelji, informiranja i obrazovanja roditelja, te osiguravanja savjetodavnog rada i potpore obitelji.
Naročito su raširene u dječjim knjižnicama koje kroz igru i zabavu djecu upoznaju s književnim stvaralaštvom i knjigom.Ovakav oblik igraonica približava djeci knjigu kao oblik zabave a ne kao nešto što se mora.Dokazano je da djeca koja su posjećivala knjižnice u obliku igraonica puno više čitaju i pokazuju veći interes za knjigu nego djeca koja su se s knjigom upoznala tek u kasnijoj predškolskoj dobi tj. oko 5,6 g.
Najčešće se javljauj u dva oblika igraonica:
1)švedski model ili lekoteka, namjenjen je djeci s teškoćama u razvoju i njihovim roditeljima.Vezane su uz dijagnostičke, terapijske i rehabilitacijske centre, a s djetetom i roditeljima se često radi individualno.Cilj im je pružiti djetetu uvjete za razvoj njegovih potencijala.Roditelji uče kako kroz igru razviti potencijale svog posebnog djeteta.Taj oblik su primjenile i kod nas razne udruge i institucije.

7. Javne igraonice

Nastao je u Engleskoj radi potreba djece s poteškoćama u razvoju, no kasnije se njihov rad orijentirao na širu populaciju, ima javni karakter i namjenjen je svoj djeci.

U igraonicama je moguće posuđivati igračke i ostale rekvizite koje igraonica posjeduje.
Posudba igračaka obvezuje roditelje i potiče želju djece da ponovno dođu, a zajednička igra roditelja, djece i psihoterapeuta je prilika za prepoznavanje i rješavanje problema radi kojih roditelji i djeca dolaze na terapiju u neke institucije.Sličnu ulogu igraonice imaju i u blnicama gdje se kroz igru rješavaju separacijski problemi.
Za djecu u ruralnim sredinama organiziraju se i pokretne igraonice, ali pošto je za tako nešto potrebno puno novaca i volje to kod nas nije slučaj. Tako nešto možemo vidjeti samo "vani", a da bi se kod nas tako nešto uvelo potrebno je proći dosta vremena.

O autorici:
Brane je majka dvoje djece, super-moderator foruma Mama-mami i odgojiteljica u dječjem vrtiću u Splitu. Više o njoj možete saznati na forumu: http://www.mama-mami.com/forum/