Dijete je stalo ispred mene i razočarano upitalo: "Nema ma-ma pisu!? A di je ma-ma piso?"
 
U tom trenu je u sobu ušao i moj muž i čuo njegovu izjavu. Suze su nam išle na oči od smijanja, a sinčić je samo slegnuo ramenima i još jednom tako razočarano potvrdio: "Ma-ma nema pisu... nema..."

Kada dijete postaje svjesno spolnosti?

Stručnjaci se većinom slažu da psihoseksualni razvoj započinje u osnovnoj školi, kad dijete počinje učiti razlike između muškaraca i žena. Ne bih se baš složila sa tom tvrdnjom, jer nam je poznato da dijete već od prve godine života istražuje svoje spolovilo.

Od samog rođenja postoje neke razlike između novorođenčadi različitog spola, koje uvjetuju da se prema njima i nenamjerno različito ponašamo: muške bebe su nešto mišićavije, ali neurološki manje zrele i plačljivije.

Novorođenče i dojenče ne osjeća vlastitu spolnost. Ali kako sam već navela, već sa samo nekoliko mjeseci beba će se sasvim slučajno «susresti» sa svojim genitalijama i počet će ih istraživati. To otkriće možemo usporediti s otkrićem nožnih prstiju, rukica, nogica, očiju ili nosa.

Prva godina

U prvoj godini dijete se svakom mogućom prilikom igra sa svojim spolovilom. To nije štetno i ne treba sputavati dijete u istraživanjima svoga tijela. Bilo bi pogrešno braniti djetetu takvu vrstu istraživanja - bilo riječima poput "fuj, kaka, ne-ne, to je ružno to ne smiješ radit" a još je gore udariti dijete poruci uz komentar "to će te naućiti da ne diraš što ne smiješ".

Poznata je ona stara "Zabranjeno voće je najslađe" -  tako da će dijete na vaše zabrane reagirati samo još većom znatiželjom. Postoji i još jedna točna tvrdnja koja kaže da ako dijetetu za neku stvar stalno govorimo kako nije dobra, kako nevalja, kako se to i to ne smije, dijete će od samog početka u sebi sklapati pogrešan stav prema tom "zabranjenom i lošem", tako je i s genitalijama - budete li djetetu branili istraživanje, dijete će sve što je ružno i što se ne smije povezivati s genitalijama. ("Razvojna psihologija", izdanje 1999.g. izdala: grupa američkih autora)

Druga i treća godina

Dijete je u neku ruku svjesno razlika između dječaka i djevojčica. To je uopćeno rečeno, ali za sve ima iznimka. Primjer s naseg ljetovanja me uvjerio kako ni psiholozi nisu uvijek u pravu... Psiholozi kažu da su djeca od tri godine svjesna svoje spolnosti i razlike između muškog i ženskog spola ("Razvojna psihologija",1999.g., grupa američkih autora) ali da to nije univerzalno pravilo potvrdit će ovaj primjer:

Prijatelji s kojima smo ljetovali imaju djevojčicu Karlu od tri godine. Jedno jutro sam i Tina i Karlu spremala za more. Karla je obukla svoj narančasti kostimić (i gornji i donji dio) i sad je bio red da se Tino spremi za more.
Karla: Teta Brankice, obuci mu i gornji dio da mu se ne vide sike.
Ja: Ali on nama gornji dio, on je dečko.
Karla: On mora imati gornji dio kad ima i sike.
Ja: Ali samo curice nose gornji dio, dječaci imaju samo gaćice jer oni ne trebaju pokrivat sike a djevojčice trebaju.
Karla: A neka mu se onda na plaži svi smiju kako mu se vide sike... meni se neće smijati.

I sad, kako objasnit trogodišnjem djetetu zašto Tino nema gornji dio kostima? Ili kako je Karla pitala jednom:
"Zašto Tino piški stojeći a ja sjedeći? Hoću i ja piškit stojeći... stavi i meni ono što njemu visi... meni ništa ne visi."

Dijete ne može tako lako spoznati razliku između spolova. Ono konstatira prema onome šta vidi. Dječaci su uvijek u plavome, zelenom, sivom, hlačicama, majicama, imaju puškice, pištolje, autiće, ramba, Supermana i Spidermana - tolerira im se grubost i šefovanje, imaju kratko ošišanu kosicu bez ikakvih ukrasa... Dok ćete djevojčice uvijek vidjeti u suknjicama, haljinicama, čipkastoj odjeći, sandalicama na cvjetiće, s leptirićima u dugoj kosici, s barbicama, lutkicama itd...

U drugoj polovici treće godine, djeca postaju svjesnija svojih spolnih organa.
Samo rijetko ćete naći djevojčicu kako pokušava piškiti stojeći (kao moja Karla) i kako zahtjevaju da im se prišije «pišo». Psiholozi kažu da je to razdoblje kad djeca znaju reći kojeg su spola i ispituju o tjelesnim razlikama. To je razdoblje velike dječje znatiželje, pa se pojavljuju pitanja na koja nećemo uvijek zaniti odgovoriti. Djevojčice pokazuju veliko zanimanje za ženske grudi i vole ih dodirivati, pa pitaju hoće li i one imati tako velike grudi kao mama. Djeca od tri godine obožavaju ogledala. U mnogim vrtićima će se naći velika zrcala gdje se djeca stalno gledaju i proučavaju. U toj dobi rado se skidaju gola i promatraju odrasle uočavajući razlike.

Igre:
U ovoj dobi još uvijek ne postoji bitna razlika između igara dječaka i djevojčica. Naletit ćemo na dječaka koji se igra sa lutkicama, ali isto i djevojčicu koja gura kamion. Česte su igre s podjeljenim ulogama, gdje djeca po uzoru na okolinu dijele uloge i uživljavaju se u njih.

Mnogi se očevi zgražaju kad vide da se njihov "sinčina" igra sa lutkicama. Ali, dokazano je da će dječaci koji se igraju s lutkicama (u granicama normale, naravno) biti nježniji očevi svojoj djeci. Djevojčica koja gura autiće i koja ima autoritativan stav prema svojoj okolini,  ne mora biti "muškobanjasta" već će razvijati neke osobine koje često pripisujemo muškarcima, poput upornosti i ambicioznosti. Ovakve osobine ne moraju ženstvenost djevojčice, već će joj pomoći u ostvarenju ciljeva u životu.

Identifikacija s mamom i tatom

Majka i otac su sa svojim ponašanjem najbolji uzor djetetu. Roditelji utječu na psihoseksualni razvoj i razvoj spolnog identiteta. Ako otac pomaže majci u kućanstvu, pružit će prekrasan uzor dječaku kako je u životu za sve potrebno dvoje - te kako u kućanstvu ne bi trebalo biti muških i ženskih poslova, već se radi onako kako se dogovara unutar obitelji.

Za razvoj spolnog identiteta djevojčice zaslužna je majka, a za dječaka otac.

Sad ćete se pitati a šta je s jednoroditeljskim obiteljima?! Za samohrane roditelje važno je da svome djetetu suprotnog spola osiguraju adekvatni model identifikacije - to može biti obiteljski prijatelj, rođak, brat, susjed. Ta osoba će pomoći u razvoju djetetove osobnosti.

Za muško dijete nije dobro da stalno visi za maminom suknjom i sluša razgovore mame i prijateljica, kao što nije dobro da djevojčica sve svoje vrijeme provodi s ocem i očevim prijateljima, bez ženskog uzora.

Pet i više godina

Stidi se golog tijela:
S pet godina dijete je svjesno razlika između dječaka i djevojčica,  pa se stoga i srami pokazivanja golog tijela. Crteži djece u ovoj dobi su različiti. Djevojčica naglašava ženske obline, a dječaci muške karakteristike. Djevojčice idu u detalje, crtaju nakit, ukrase na odjeći - a dječaci će najčešće crtati bez nekih pretjeranih detalja. Ako se u crtežima dječaka vide detalji svojstveni za djevojčice i dječak dosta vremena provodi u tzv. "ženskim igrama", to može signalizirati neke probleme u razvoju spolnog identiteta.

Igre:
Ovo je razdoblje kada djeca međusobno proučavaju svoje tijelo. Javljaju se igre doktora, trudnica, mame i tate... I djeca često postavljaju pitanja vezana za trudnoću, rođenje - pogotovu ako je u blizini neka trudnica.

Masturbira! Što učiniti?!

Neka djeca masturbiraju, često kad im je dosadno, kad su tužna ili usamljena - i to je dio normalnog razvoja i ne treba ih zbog toga kažnjavati. Pokušajte im preusmjeriti pažnju i nemojte se pretjerano zabrinjavati. Ako im ne branimo ta će navika nestati kako se i pojavila.

Ponekad učestalo masturbiranje ima veze s upalama mokraćnih puteva ili s gljivičnim infekcijama spolovila, pa svrbež i peckanje stalno podražuju dijete.

Goli pred djecom? Da ili ne?

To ovisi od obitelji do obitelji. Taj element odgoja se prenosi s generacije na generaciju. Ako se vaši roditelji nisu skidali ispred vas, u 90% slučajeva to nećete činiti ni vi.

Postoje obitelji kod kojih je nudizam sasvim normalan i svakodnevan. A opet, postoje i jako konzervativne obitelji - koje ne dozvoljavaju bilo kakav oblik nježnosti ispred djeteta,  a kamo li presvlačenje. Najbolji način je vjerojatno negdje u sredini, no

Što reći više, ako se osjećate neugodno, nemojte se presvlačiti ispred djeteta. No, ako to vama ne predstavlja problem i ne izaziva nelagodu, nema razloga da se ne skidate ispred djeteta. Sve u granicama normale je OK. Jer dijete će, htjeli vi to ili ne, zahvaljujući današnjoj tehnologiji i napretku vidjeti golo tijelo i doznati sve što želi - i kada to bude željelo.

S obzirom na razvoj djeteta  - potrudite se izgraditi odnos koji će biti opušten i neopterećen po pitanju spolnosti. Razgovarajte s djecom i pokušajte im odgovoriti na sva njihova pitanja, bez podsmjehivanja ili ljutnje. Dijete će na ovaj, ili onaj način, pronaći odgovore na svoja pitanja - a sigurno je bolje da o tim stvarima uči od vas, nego da traži savjete od nepoznatih, u časopisima ili na internetu.

Naučite ih da na spolnost gledaju kao normalan aspekt života, bez tereta frustracija, sumnji ili strahova.

O autorici:
Brane je mlada majka dvaju dječaka (Tino 2001.g. & Luka 2004.g.) iz Splita. Po zanimanju je odgojiteljica predškolske djece - trenutno nezaposlena i u aktivnoj potrazi za poslom u struci.
Aktivna je članica foruma od njegovog osnutka, a odnedavno i supermoderator. Autoricu možete kontaktirati na forumu:
http://www.mama-mami.com/forum/profile.php?mode=email&u=19