|
Koliko vam se puta desilo da dijete vrišti, urla, baca se po podu a vi naprosto ne možete prodrijeti do njega? Ma što pokušavali, suze su jedini odgovor na svako vaše pitanje. Ako ne znate kako rješiti ovakvu situaciju, pročitajte tekst koji je za vas pripremila Branka U.
Evo jednog prizora u komunikaciji sa vašim djetetom: vaš trogodišnjak se dere iz petnih žila. Žurno mu se približavate i pitate ga što nije u redu ali ne dobivate odgovor, suze se samo slijevaju, a iz glasnica se samo čuje «Baaaaaaah!» Počinjete mu se obraćati svojim mekim i nježnim glasom kako bi mu se umilili da vam kaže što ga muči. Ustvari, sada ga samo želite smiriti. Kad mu postavljate pitanja poput «boli li te nešto?» ili «jesi li gladan?» ne dobivate odgovor. On samo plače. Nastavljate svojim nježnim i mekim glasom, u nadi da ćete naći čarobni proboj, kako bi on prestao plakati. Nakon nekog vremena u vama raste frustracija. Jednostavno ne uspijevate doprijeti do njega. Još uvijek ništa ne govori. Oči vam se zamagljuju. Želite pomoći, ali stvorila se komunikacijska zapreka između vas i vašeg sina. Ustrajni ste, ali vaš dječak ne odustaje od svoje dreke. Što ćete sada napraviti? U ovom slučaju suočeni ste sa problemom u komunikaciji. Komunikacija među ljudima je vrlo složen proces koji uključuje govor, simboliku, nijanse, neverbalne znakove i sl.,a i puno više toga kad su u pitanju mala djeca. Zbog njihove mlade dobi i nedostatka obrazovanja, razvoja i iskustva u međusobnoj komunikaciji, oni često imaju gotovo nepremostive prepreke u pokušaju da se izraze. Vjerojatno biste htjeli da vam je kućno okruženje takvo da, ne samo vaša djeca mogu reći što misle ili ojećaju već da ih i vi uvijek uspijete razumjeti. Trebate srušiti te prepreke u komunikaciji koje koče vaš odnos sa djecom. Možete biti dio njihova života na zdrav i uslužan način. Možete li vjerovati da i ona djeca koja su inače dobra i poslušna postaju «zločesta» djeca jednostavno zato jer ih isfrustrira činjenica da ne mogu izraziti jednostavan osjećaj ili ideju? Zamislite slijedeće: Oni nešto trebaju ili žele, ali ne mogu se izraziti jer ne znaju kako. Stoga čine ono što znaju. A to je da rade po kući ono što nije dozvoljeno – lome igračke , vrište, plaču , čupaju za kosu svoju mlađu braću itd. Želite li vi (ili bilo koji drugi roditelj) takav prizor u svojoj kući? Vjerojatno ne. Otkrit ćete da sa nekoliko koraka , možete daleko stići u prevladavanju nekih od ovih komunikacijskih prepreka. Razvijte rutine i navike sa svojom djecom u vrijeme kad je sve u redu., tako da budete spremni za vrijeme kad nastupi kriza. To djeluje poput preventivne medicine. Pozabavite se problemom unaprijed... Sami možete iskušati neke od ovih putokaza. Imajte na umu cilj koji želite postići – slobodna komunikacija sa vašom djecom. Vi i vaša djeca trebali bi biti u stanju međusobno razgovarati na vrlo smiren izražajan način koristeći riječi, rečenice, geste, mimiku i slično. To znači da se vikanje i vrištanje u ljutnji ne smatra zdravom komunikacijom. Ono će često rezultirati tako da će slušatelj reagirati na izljev bijesa na nezdrav način. To se naročito pokaže točnim u situacijama kada roditelji viču na djecu. Isprobajte na sebi neke od slijedećih vježbi...1. Pokažite djetetu da ste spremni slušati i usmjerite svu pažnju na ono što dijete govori. Neka dijete osjeti da postoji netko tko se trudi poslušati ga. To će smanjiti stupanj frustracije kod djeteta. 2. Ohrabrujte dijete da se izražava punim rečenicama ako je moguće. Ponekad djeca( koja već znaju pravilno govoriti) često samo cvile, plaču ili se izražavaju jednorječnim izrazima, jednostavno zato jer su tako navikli. 3. Pripremite djetetu različite mogućnosti kako bi se moglo izraziti znakovima, predmetima, crtežima, itd. Budite kreativni. Ponekad se ideje mogu iskazati na nekonvencionalne načine – npr. dijete može kreirati scenarij sa figuricama igračaka. 4. Svakako budite u stanju ponoviti djetetu ono što vam je dijete reklo. To je ključni dio procesa jer je to za dijete potvrda da ste razumjeli njegov izričaj.
Priča: Netko je udario 6-godišnju Sally. Sally dolazi kući plačući. Mama propitkuje djevojčicu što se dogodilo ali zbog nekog razloga ona se ne uspijeva izraziti riječima. Mama uzima djevojčicu za ruku i dovodi je do ploče za crtanje gdje ju čekaju papiri i flomasteri. Sally sjeda i počinje crtati na svoj 5 godišnji način slijedeći prizor: krute figure djedevojčice ii dječaka. Dječak ima svoju ruku na djevojčičinom licu. Majka to gleda i shvaća da je dječak udario djevojčicu po licu. Pita Sally ako je to zaista tako. Sally kimne glavom. « A -HA « pomisli mama « sada razumijem....»
Prevela i obradila Branka U. Kontaktirajte autoricu: http://www.mama-mami.com/forum/profile.php?mode=email&u=325 |