Ne postoje savršeni roditelji ili savršena dica i naravno da kroz ovakve serije poput super-dadilje i tuđih iskustva možemo puno naučiti , pogotovo tamo di možda i sami pravimo iste greške, ali ja opet tvrdim da kažnjavati djete koje je ogledalo našeg odgoja nije fer, pogotovo ako roditelji ne trebaju odgovarati za svoje postupke.
Nemoj ditetu dozvoliti da ti zapovida! Mora se naucit zaspat sam. Pusti ga da place! Na kraju ce zaspati. Ako je neposlusan oduzmi mu najdrazu igracku! Odmah u kut ako ucini gresku! Uredi u domu kutak koji ce sluziti da tu boravi dite u kazni ( u zadnjim casopisima za roditelje cak postoje savjeti na koji nacin najbolje urediti kutak da bude sto dosadniji i nezanimljiviji za dite)
Ovo su samo neki od savjeta Super-dadilje na koji nacin ce roditelji ukrotiti svoje male "divljake".U tim serijama gdje se savjeti dile sakom i kapom i dicu prikazuju kao najvece monstrume primjetila sam da su roditelji pripadnici jedne od dvi moguce grupe koje traze pomoc . Postoji grupa pasivnih roditelja koji poput kaktusa u pitaru stoje i gledaju sta se sve dogada dok njihovo dite na sve moguce nacine pokusava privuci paznju i izvuc neku reakciju ili emociju od njih. U drugoj grupi roditelja su oni koji ni sami ne znaju di im je glava a di guzica i obicno dan zapocimaju strkom i zbrkom a komunikacija im je u stilu deranja, vikanja i u slucajevima kad gube kontrolu fizicko kaznjavanje diteta. Ni mi odrasle osobe ne bi se osjecale prijatno tamo di smo nevidljivi ili tamo di smo uvik na smetnji. Uz to je tesko ne primjetiti jako veliku skrtost na davanju poljubaca,osmjeha i zagrljaja ditetu ali zato kritike i odgovora prepunih nervoze i nestrpljenja nije falilo. Bas zato sto su dica ono sta mi od njih napravimo i ogledalo naseg odgoja dicu koje roditelji smatraju za divljake umisto kazne, oduzimanja igracki i slicno treba nauciti ljubavi, razumjevanju i respektu. To je u prvu ruku bio zadatak roditelja i ako su oni u tom odgoju pogrisili onda nije fer da se dite kaznjava jer za bolje ne zna vec bi trebalo roditelje kazniti i preodgojiti. Jako me ljuti kad njih prikazu kao neke jadne, napacene i na kraju snaga a dicu kao bezrespektne divljake. Pa od koga je dite ako ne od odraslog i to najcesce u svom domu moglo cuti izraze u stilu : Zavezi! Umukni! Mici mi se s ociju! Zasto se onda toliko iscudavati kad dite rece ono sta smo ga mi kao roditelji naucili i zasto njega a ne roditelja kazniti? Sve ove vrste kazne koje sam nabrojila na pocetku teksta su nista drugo nego moderna vrsta batinjanja i maltretiranja dice. Nisu li se bas protiv kaznjavanja mnogi godinama borili i napokon izborili da u puno drzava na svitu zakonom budu zabranjene? Zasto onda ponovo uvoditi mracnu stranu proslosti umotanu u celofan? Tko se to od nas sa nostalgijom prisjeca batina dobivenih sibom ili kajisem ili klecanja na kukuruzu? U osnovnoj skoli koju sam pohadala krajem 70-ih i pocetkom 80-ih bilo je popularno kaznjavati ucenike, bilo da se radilo o psihickoj ili fizickoj kazni. Uciteljica koja je bila na zamjenu nama trecasima rado je svaki dan dilila "srdele" a razlog za njih dobiti je mogao biti da nemas gumicu, falija si napisat veliko i malo slovo, nisi dobro obisila skolsku kecelju prije odlaska na veliki odmor i druge banalnosti. Za one koje ne znaju nije nam dilila ribu zvanu srdela vec je tako nazivala udaranje desetak ili vise puta ravnalom po skupljenim prstima . Dobivali smo mi i "cvrljoke" u glavu a bilo je puno puta kad smo morali cili sat drzati ruke iza ledja i ako si se slucajno poceskao po glavi tada je bilo obavezno potezanje za usi od strane ucitelja. Uz ove oblike odgajanja ulazilo je i lipljenje zvakalice u kosu ali dobro razvucene po tjemenu i sta je kosa kod "optuzenog" bila duza to je odusevljenje ucitelja bilo vece. Slanje u kut srama je bilo svakidasnje i tu si mogao stati uru vrimena u kazni jer si eto zaboravija sudaric a higijenicar te zapisa u svoju "crnu knjigu" jer je mora imat nesto zapisano da uciteljica ne bi vikala da zabusaje. Stajati u kutu srama i nije bilo toliko strasno u odnosu na jednu ucionicu u potkrovlju zgrade gdje je u sklopu nje bilo i skladiste za odlaganje pribora iz biologije. Uz ogroman kostur i tjelo okatog covika kojem si mu moga vadit unutarnje organe bilo je i puno staklenki u kojima su bile zabe, zmije i neki cudni komadi mesa. Sta se sve dogada u glavi desetogodisnjaka dok je unutra tesko je i zamisliti . Ucitelj engleskog jezika castio je svoje ucenike sa " you are stupid" ,"you silly boy/girl" i slicno pa je to bilo uz abecedu prvo sto smo naucili. Ne znam zasto nitko od roditelja nije reagirao na ove metode ali znam da nikada necu dozvoliti da se primjenjuju na mom ditetu. Lose bi prosa ucitelj koji bi moje dite patunao, dao cvrljoku, udarao po prstima ili nazivao glupanom. Ne postoje savrseni roditelji ili savrsena dica i naravno da kroz ovakve serije poput super-dadilje i tudih iskustva mozemo puno nauciti , pogotovo tamo di mozda i sami pravimo iste greske ali ja opet tvrdim da kaznjavati djete koje je ogledalo naseg odgoja nije fer, pogotovo ako roditelji ne trebaju odgovarati za svoje postupke, ne oduzima im se najdraze stvari ili ne trebaju stajati u kutu srama jer su se izderali i pogrisili. Zasto bi roditelj koji fizicku kaznjava svoje dite mislio da to ima pravo raditi a u slucaju da dobije udarac od svog diteta sokira se i smatra dite divljakom.Nasilje stvara nasilje . Zato paznja dragi moji, onog koga volis ne tuces, pogotovo ne one koji su puno puno slabiji od tebe, jel tako? Disciplina, ljubav i odgoj ne ostavljaju modrice na osjetljivim dicjim tjelima i dusama vec ih cini jacim i sigurnijima. Batina je iz raja izasla .... jel znate zasto? Zato sto za nju tamo nema mista.
O autorici: Fortuna je aktivna članica foruma, od njegovog osnutka. Kontaktirati ju možete ovdje. |