Teška pitanja, moji najbolji prijatelji i mamin rođentan - Ne znam kako vama, ali meni velika pitanja identiteta stvarno predstavljaju problem. Ja bih, navodno, još od rođenja trebala znati jesam li cura ili dečko, ali ovdje kod mene vam je toliko mračno da ja to fakat nemrem skužit.
S vremena na vrijeme se uhvatim kako maštam o tome da sam cura, a već za pet minuta silno želim da sam dečko. Evo, recimo ovako. Moj tata vam je dugo, dugo godina bio profesionalni sportaš, hokejaš, a nakon kaj se prestao aktivno bavit sportom jedno vrijeme je bio trener sasvim malim kikićima. Još uvijek se povremeno bavi mišlju da u slobodno vrijeme trenira male hokejaše. Mama i tata se često šeću kraj klizališta i ako se potrefi da ti malci baš tada imaju trening, tata se zalijepi za ogradu, a mama ga pita, zapravo više konstatira "Ako beba bude dečko, ziher ćeš ga vodit na hokej, je l' da?". Tata naravno nemre sakrit zadovoljstvo, pa se nasmije i kaže "Naravno da hoću". Ja si u tom trenu silno želim da sam dečko, jer mislim da bi bilo super klizati zajedno s tatom. Mislim, i mama zna klizati, ali to vam je onak, kak da vam objasnim... Više amatersko klizanje, bez neke prevelike akcije. Hokej je ipak puno zabavniji.
E, onda se dogodi nekaj sasvim drugačije. Mama šeta gradom i zaustavi se pred izlogom s dječjom oblekicom. I onda vidim da se curice oblače puno maštovitije i zgodnije nego dečki. Za dečke je sve svijetloplavo, tamnoplavo i bež. Baš dosadno. I silno poželim da sam cura, da imam dugu kosu s kikama i puno špangica i da nosim šarene haljinice. Onda me mama odvede frizeru ili kozmetičaru, pa si opet mislim kak' je to totalna fora i kak' bi baš bilo fora da nisam dečko. I sad ti budi pametan... Zapravo, mama je konstatirala da ne postoji nijedna jedina stvar na svijetu koju dečki mogu raditi, a cure ne, ali tata je odlučan da ne bum, ak' bum bila cura, smjela igrati hokej, jer je to pregrubi sport. "Jesi ti ikad u životu vidjela koju ženu koja se profesionalno bavi hokejom?", pitao je tata mamu. "Vjerojatno nisi. Ja jesam. E, pa ne želiš da ti se curica bavi hokejom, vjeruj mi." Uglavnom, mama stalno ispituje tatu je l' bi radije dobio curicu ili dečka, ali tata uporno tvrdi da mu je svejedno. Mama isto tako. To valjda znači da ona grozna svadba nije imala nikakav utjecaj na njih dvoje. Moram priznati da mi je puno lakše!
Kaj da vam još velim... Ja vam imam par super frendova, pa bi bio red da vam ih predstavim. Prva od njih je Maca, jedna jako simpatična mačkica od punih osam kila kojoj mama često zna reći "Maca, odi grijat bebu", pa se Maca uvalja mami u krilo. Inače, Maca, osim kaj ima osam kila, ima i skoro trinaest godina. Mama kaže da je to preko devedeset godina prema ljudskim mjerilima i da je Maca zapravo jedna stara gospođa. Moram reći da mi se Maca jako sviđa, ful je umiljata i čim se udobno smjesti mami ili tati u krilu, odmah počne glasno presti. Osim Mace, imam i Helgu i Hogara. Helga i Hogar su vam dvije tropske kornjače, koje su meni osobno puno manje zanimljive, zato jer su uglavnom cijele dane u svom akvariju, u kojem lijeno plutaju, tu i tamo zaplivaju ili se sunčaju. Helga i Hogar su nekad davno bili jako, jako male kornjačice, dugačke otprilike centimetar i pol. Sad su to zvijeri od svojih tridesetak centimetara, koje će vas bez pardona ugrist' za prst, ako mu ga nesmotreno pružite. Drugim riječima, prekrižite maženje s njih dvoje. Inače, njima je imena dao tata, koji je mislio da je jedan od njih cura, a drugi dečko. Međutim, pokazalo se da je Hogar definitivno cura, jer je par puta iznijeo jaja, a za Helgu još uvijek nismo sigurni.
I tak... Od novosti, najveća je da je baka bila na operaciji. Još uvijek nitko od doktora nije htio reći ni kako je operacija uspjela, ni koliko će dugo trajati oporavak. Baka je zasad smještena na intenzivnoj, gdje nema posjeta. Deda ide svaki dan u bolnicu i raspituje se kako je, pa onda kaže to isto svima nama. Operacija je bila puno opsežnija i duža nego što se itko nadao i sad je pred svima nama period neizvjesnosti.
I kaj još? Mami je bio rođendan, ali budući da je jako zabrinuta za baku, odlučila je niš ne slaviti. Zato ju je tata htio razveseliti, pa joj je kupio super poklone i odveo ju na večeru. To je bilo super! Moram vam ispričati... Mama i tata zaključili da su imali najgoreg konobara na svijetu, pa se možda i nasmijete. Uglavnom, išli su u jedan veliki kineski restoran blizu hipodroma, jer oboje vole egzotičnu hranu. I htjeli su probati nekaj kaj nikad nisu jeli. I tako, konobar, koji je bio polukinez i odlično pričao hrvatski im ni na jedno pitanje nije znao ili htio odgovoriti. I tak, mama ga pita kaj ima u nekoj juhi, a on veli "A šta ja znam, šta se već stavlja u juhu...". Onda ga tata pita od čega je neki umak, a on odgovori "Pa, od povrća". Tata kaže "Znam da je od povrća, to lijepo piše na jelovniku, ali mene zanima OD KOJEG". Konobar okrene očima i kaže "A šta ja znam, valjda ima svega". I tako, moji dragi roditelji su na kraju naručili jela za koja su bili ziher da su ok, kadli je konobar usred njihove večere ugasio mjuzu i počeo pospremati okolne stolove, iako je bilo tek negdje pola devet, a restač je radio do ponoći ili je tako barem pisalo na vratima. Kad su ga zamolili da upali mjuzu, on je, naravno, ponovno okrenuo očima i rekao "Pa zašto, kad nema nikoga?", našto je mama pitala "A mi smo nitko?". Onda je on OPET okrenuo očima i pustio mjuzu. Na kraju im je htio naplatit, ali moji najdraži mama i tata se ne daju smesti samo tako. Lijepo su mu objasnili da bi oni pojeli i desert, naručili i fino ga pojeli, bez obzira na to kaj je ljuti konobar u međuvremenu u ostatku restorana već okrenuo stolce naopako. Kad su plaćali, mama je rekla tati "Ja bum se fakat naljutila ak' mu ostaviš tringelt". I tak su mu dali u lipu točno, nacerili mu se u facu i, siti i zadovoljni, otišli dalje.
Evo i bonusa - slika mojih prijatelja.
Najprije Maca. Na prvoj slici vidite ju en face.
Druga slika je iz mamine perspektive dok Maca spava na trbuhu.
Upišite se u listu primatelja Novosti Obiteljskog foruma!
Inspiracija
"Kad bih ponovo mogla proživjeti život" napisala je Erma Bombeck kada je otkrila da umire od raka. Na žalost, Erma je izgubila bitku s bolešću, ali njene mudre riječi su ostale kao inspiracija tisućama ljudi.
Dnevnik nerođene bebe 
