Slavimo rođendan, a kakao sve ljudi saznaju za mene!!! Dakle, ja sam već debelo u drugom tromjesečju. Ušla sam u svoj šesnaesti tjedan, pa vi vidite! Već sam skroz velika, imam ručice i nožice i s njima marljivo radim. Najdraža zabava mi je plivanje, stretching i step-aerobic.
Jako mi se sviđa i to kaj se mogu bacati okolo i odbijati se o zidove koji su tak fino mekani da vam nemrem reći. Ma, super mi je! Moji frendovi hormoni su konačno pustili mamu da malo predahne i mogu vam reći da se razlika i te kako vidi. Mama se može malo bolje naspavati, više se ne budi u ranu zoru, a i može pojesti više vrsta hrane koje prije nije mogla. Zapravo, smije popit i pokoju šalicu kave, ali to još nije otkrila. Više nije onako blijeda kao prije, a nema ni onaj bezvoljni izraz lica koji je znala dobit samo koji tjedan ranije.
Inače, mama je počela nositi trudničke hlače, iako joj trbuh još uvijek nije ni izdaleka dovoljno velik za njih. Ali, u njima izgleda veći i njoj baš paše da izgleda kao trudnica. Jako je ponosna i svakodnevno gnjavi tatu pitanjima tipa "Je l' mi se vidi trbuh?". Kad joj je tata jednom konačno sasvim spontano rekao "Fakat već imaš trbušćić", dobili smo fleke na zidovima. To se rasprsnuo mamin ego.
A ja sam došla do zanimljivih zaključaka. Mislim da smo mi u Hrvatskoj jedan od najbogatijih naroda u Europi, ako ne i na svijetu. Kak' sam došla do tog zaključka? Pa lijepo, mama je bila na kavi s jednom frendicom koja je pohvalila njezin trudnički outfit, a mama je ispričala kak' je sve to kupila u Austriji za dvostruko manje love nego kod nas. Naravno da sam pomislila da su ti Austrijanci ziher neki totalni jadnici, kad kod njih sve košta toliko manje nego ovdje. Bit će da imaju mizerne plaće. Onda je frendica dodala da svako malo putuje u Njemačku i da si uvijek nekaj kupi i to za jako malu lovu. Pa sam ja sasvim logično zaključila da su Nijemci još siromašniji i jadniji od Austrijanaca. A kaj bih drugo mogla zaključit? Još se ne kužim u lovu i plaće, ali kad vidim da kod nas sve košta puno, puno više nego drugdje, mislim si da ovdje ljudi ziher masno zarađuju...
Baka je malo bolje, prebacili su ju s intenzivne njege na kirurgiju. Sad kad je baki bolje, mama je odlučila da bu ipak proslavila rođendan. Nije htjela organizirat nikakav tulum, pa je podijelila frendove u dvije grupe, jedni će doći u subotu, a drugi u nedjelju. U međuvremenu je objavljen i onaj njezin intervju u "Novom listu", ako se možda sjećate, pričala sam vam o njemu. Joj, znate kak je super ispao? Preko cijele stranice, s ogromnom slikom. I ja sam na slici, ali se ne vidim ispod majice. Ali, ja znam da sam tamo i to je najbitnije. Već sam u novinama, kaj velite?
I tak, u subotu su došli prvi gosti. Zapravo, trebala bih reći prve gošće, jer su bile sve same tete. Muž jedne tete bio je na putu, druge je čuvao dijete, treće je morao raditi... I tak vam je moj tata bio usamljen među svim tim tetama, ali mislim da mu nije smetalo. Tete su mi se nekak' činile jako ozbiljne, ne znam zakaj. Inače, mnoge su vidjele mamu prvi puta nakon kaj im je javila za mene, tak' da su joj duplo čestitale, i rođendan i mene! To mi je baš bilo fora. Drugi dan su, međutim, došli svi koji su bili pozvani, tak da je bilo otprilike jednako teta i stričeka i svi su se puno smijali i zezali. Hm, ne znam zakaj su one tete prvi dan bile tak' ozbiljne.
Moram vam ispričat' i priču o neodgojenoj teti. Meni je bilo zabavno, a mama je šizila. Naime, kaj? Prije par tjedana su mama i tata počeli govorit frendovima da postojim, s tim da je mama većini svojih frendica s kojima se malo rjeđe vidi poslala mail ili sms u kojem je napisala da bi ih htjela vidjet na kavi i da ima super vijesti. Naime, mama je rekla da sam ja prevažna da bi o meni pričala preko telefona ili mailom. A propos toga, mala digresija, jedna frendica joj je odgovorila "mogu si mislit koje su to vijesti, a budući da sumnjam da sam pogriješila, ima vremena za tu kavicu", nije joj došla na rođendan i do dana današnjeg joj se nije javila, osim sms-om za Bozic! No, natrag na temu. Dakle, još u fazi kad su tek neki znali za mene, a drugi samo da postoji VIJEST, mama je u trgovini srela mamu jedne svoje frendice iz osnovne škole, koju nije vidjela par godina, otkad se frendica udala, rodila svoje bebe i prestala se javljat svojim "neozbiljnim" prijateljima iz mladosti. Uglavnom, frendičina mama ju je pitala kak' je i kaj ima novoga i mama se odmah pohvalila da čeka bebu. Teta joj je čestitala i rekla "Jedva čekam da to kažem svojoj kćeri". Moja mama ju je zamolila da to ne radi, jer joj je poslala poruku i htjela bi joj reći osobno, ali teta ju očigledno nije čula, jer je nastavila dalje "a javit ću i..." i nastavila nabrajati imena cura koje su išle u školu s mojom mamom i tom njezinom frendicom i koje ta teta očito poznaje. Mama ju je ponovno zamolila da ne javlja nikome, jer bi ONA htjela to javiti. Ali, teta je samo nastavljala "Ma, moram javiti, to je super vijest, pa ne mogu šutjeti, jedva čekam da im svima javim". Mami je već popuštalo strpljenje, pa je, sad već ozbiljnijim glasom, rekla "Ali, teta, to je MOJA beba, ja bih htjela javiti SVOJIM frendicama da čekam SVOJU bebu", namjerno naglašavajući neke riječi, u nadi da će teta shvatit. Ali, teta nije shvatila. Još su par puta ponovile tu igru za gluhonijeme, teta je ponavljala kako jedva čeka da iznaziva sve čiji broj ima u adresaru, a mama je uporno tupila svoje, da ne želi da netko drugi u njezino ime naziva njezine prijateljice i javlja im da čeka bebu, da je to njezina vijest, i to velika vijest, i da je to sve skupa prevažno da bi netko drugi javljao u njezino ime. Čak je dodala i "Znate, teta, čak ni moja mama ne javlja tu vijest mojim frendicama, to je ipak nešto sasvim osobno", ali teti nit je proradio kliker, nit je ikada u ruci imala bonton, tako da je zaključila razgovor s "Idem odmah nazvat svoju kćer" i veselo mahnula mojoj mami, kojoj je bilo žao kaj ju je uopće pozdravila (da nije, teta ju ziher ne bi primijetila).
A da jabuka ne pada dalje od stabla dokazala je i kći dotične tete, koja je, naime, istog trena kad je saznala vijest, išla iznazivat cijeli svoj bivši kvart, u kojem se inače godinama ne javlja skoro nikome. S tim da je starija teta pobrkala mnoge činjenice, pa je mlađa teta proširila sasvim krive informacije. Ispalo je da je mama već pred porodom ili jako blizu, pa su se frendice koje su saznale vijest iz treće ruke s pravom osjetile povrijeđene kaj im mama to nije ranije rekla. I tak je mama morala još tjednima sređivat nesporazume koje su prouzročile dvije neodgojene tete, mama i kći. I još samo da dodam da dotičnoj frendici u njezinom žaru telefoniranja nije palo na pamet nazvati mamu i čestitati joj. Još uvijek joj se nije javila, do dan danas.
Upišite se u listu primatelja Novosti Obiteljskog foruma!
Inspiracija
"Kad bih ponovo mogla proživjeti život" napisala je Erma Bombeck kada je otkrila da umire od raka. Na žalost, Erma je izgubila bitku s bolešću, ali njene mudre riječi su ostale kao inspiracija tisućama ljudi.
Dnevnik nerođene bebe 
