Imam svakakve vijesti, a najveća od svih je da me mama konačno skužila. Već sam vam pričala da redovito vježbam, plivam i protežem se. Uglavnom, jednog lijepog dana u mom sedamnaestom tjednu osvanuo je i taj svečani trenutak kad je mama osjetila moje pokrete!
Evo konačno i mene. Nije mogla vjerovati da sam to ja, pa je, štreberica kakva već je, odmah išla pogledati u svojih pet knjiga i zbirku časopisa, kako bi se uvjerila da je moguće osjetiti bebu tako rano. Kad je konačno shvatila da to STVARNO jesam ja, bila je sva sretna i odmah sam dobila duplu dozu maženja. Naravno, prvom prilikom se pohvalila i tati. Rekla mu je "Znaš kaj, mislim da sam osjetila Bebu. Ono, imam neki čudan feeling u trbuhu, nisu crijeva, nije probava, nije ništa što sam već osjetila, nego nešto skroz novo. To je STO POSTO naša mala Bebica". Onda sam dobila i veeeeeeeliku porciju maženja od tate, koji se, zajedno s mamom, jako sretno smješkao. Shvatila sam da njih veseli kad sam ja aktivna, pa sam počela još marljivije i češće vježbati.
Baka je još uvijek u bolnici i svi smo jako tužni zbog toga. Deda pogotovo. Sad je cijele dane sam i često dođe mami, pa zajedno ručaju, dok je tata na poslu. Mama je isto jako zabrinuta. Baš mi je žao bake, da barem znam kak' da joj pomognem. Ali, nemam pojma i to nije u mojoj moći. Ja sam samo jedna obična beba, a još se nisam ni rodila, k tome. Kaj da ja radim? Mogu samo slat' baki dobre vibre i nadati se da bu ih ulovila. Valjda bu uskoro došla doma i ozdravila.
Inače, uskoro će biti održani izbori i to je kao vijest dana. Sve je puno tih izbora, od televizije do onih velikih plakata po gradu, di god se okreneš vidiš nasmijanu facu koja podsjeća na nekog lukavog provincijskog kockara. Tata kaže da su to retuširane face, kaj god da to znači. Uglavnom, mama se šokirala kad je čitala intervjue s političarima koji su sad na vlasti. Kad su ih pitali kaj će radit' ak' izgube izbore, jedan striček je rekao da ga to ne dira, jer bu ionako još godinu dana dobivao plaću k'o i do sad. Mami je kosa narasla za dodatnih dva centimetra, a i izraz lica joj se nekak' promijenio i rekla je "U ovoj zemlji se najviše isplati čitat novine u Saboru, niš drugo". Onda je, par dana kasnije, bila na ručku s par kolega. Jedan od njih, inače njezin frend s faksa, i ona su pričali o tome kak' je stvarno glupo kaj su završili sve te silne fakultete i doktorate, kad je na cijeni nekaj skroz drugo. Dogovorili su se da buju pred iduće izbore stavili sljedeći oglas u novine: "Doktori znanosti, relativno mladi i uščuvani, žele biti saborski zastupnici za bilo koju stranku. Obećavaju da će redovito prisustvovati saborskim sjednicama, glasati za sve što im nalaže predsjednik stranke i da svojom unutarstranačkom ambicioznošću neće ugroziti trenutne čelnike stranke. Zauzvrat nude zvučne titule na biračkim listićima i politički sasvim nova i svježa imena". S njima je za stolom sjedio i jedan njihov kolega iz Beograda, koji se nije mogao načuditi kad su mu mama i zagrebački kolege počeli nabrajat sve povlastice koje imaju naši saborski zastupnici. S ponešto ironije prema vlastitoj državi je rekao "Istina da su naši zastupnici uglavnom mafijaši i da plivaju u parama, ali barem su im službene plaće i mirovine u skladu s općim standardom u zemlji". Na kraju je ispalo da su se mama i njezin kolega zekali kaj se tiče oglasa i odlaska u politiku, a meni je pao kamen sa srca. Moram priznat da ne bih baš voljela da mi je mama političarka.
A kaj se tiče situacije u susjedstvu i maminog kolege iz Beograda, mama je pala u priličan bed. Naime, taj striček ima troje djece i skroz-naskroz se kuži u sve u kaj se treba kužit kad su bebe i klinci u pitanju. Tak' da je pitao mamu je l' misli rodit u vodi, hoće li se odlučit za epiduralnu, želi li imati rooming-in i sve u tom stilu. Mami je bilo jako neugodno kad mu je morala objasnit da u cijelom cjelcatom Zagrebu ne postoji bolnica u kojoj bi se moglo dobiti sve to. Porod u vodi tek je uveden, ali u tom rodilištu nema rooming-ina, a tamo di ima rooming-in, ne postoji porod u vodi. I sve u tom stilu. Kad joj je kolega ispričao kaj su sve ponudili njegovoj ženi prije poroda, mama ga je skroz spontano pitala je l' to bilo u nekom privatnom rodilištu. Kad joj je odgovorio da nije, mamu je oblio val srama kaj je Zagreb kakti vel'ki i glavni grad, kak' svi pričaju o pronatalitetnoj politici i o tome da treba imat' što više djece, a da svako rodilište ima samo dio onoga kaj bi zapravo trebalo imat'.
I tak vam je to. Inače, mene i dalje furaju svugdje. Idem u klubove na koncerte, idem po kafićima, družim se s maminim i tatinim frendovima, gledam filmove u kinu i predstave u kazalištu. Uglavnom, živim dosta dimanično. Mama je sasvim slučajno skužila da može popit' kavu bez da joj bude zlo, pa malo-pomalo koristi to saznanje, ali još uvijek ju ne pije redovito. Meni je ovdje kod mame super, ali malo dosadno, a pogotovo mi je dosadno kad mama spava. Zato ja po noći koji put skočim na njezin mjehur, tek tol'ko da ju malo prošetam do zahoda. Mama se buni da je non-stop pospana i da se nemre naspavat' ak' pet-šest puta u jednoj noći mora ić' na zahod, ali kaj da joj ja radim? Ja još ne znam brojati, pa me uopće ne dira iznošenje bilo kakvih konkretnih podataka. Ali, moram se pohvalit. Mama veli da sam precizna k'o švicarski satić. Navodno ju budim u pola dva, pa u tri, pa u pet, pa u pola sedam... A sve samo plus-minus pet minuta. Pa kaj to nije super, totalno sam točna!
Upišite se u listu primatelja Novosti Obiteljskog foruma!
Inspiracija
"Kad bih ponovo mogla proživjeti život" napisala je Erma Bombeck kada je otkrila da umire od raka. Na žalost, Erma je izgubila bitku s bolešću, ali njene mudre riječi su ostale kao inspiracija tisućama ljudi.
Dnevnik nerođene bebe 
