|
Zvončići, zvončići, zvone cijelu noć ... I tako, malo po malo, mic po mic, Božić nam je bio iza ugla. Mama je bila na godišnjem i sva se ufurala u predbožićno raspoloženje. Joj, kak nam je bilo lijepo. Ja sam cijele noći skakutala, mama je cijele noći hodočastila na zahod, onda sam se ja pred jutro umorila i malo ubila oko, a i mama je za to vrijeme spavala.
Budile smo se sinhronizirano oko jedanaest i onda je slijedio moj najdraži dio dana: igranje u krevetu. Obično sam se ja probudila prva i hopsnula malo jače da probudim mamu, koja je totalna pospanka. E, ljudi, da mi je netko pričao, ne bih vjerovala, ona vam može spavati satima u komadu, to je nevjerojatno! Mislim... Uglavnom, ja bih ju zbudila i onda bi ona mene najprije pomazila i rekla mi "Dobro jutro, Ljepotice!" Ja bih na to ponovno hopsnula i onda bi slijedila igra... Mama bi kucnula u trbuh tamo gdje bih ja hopsnula i obrnuto. I tako smo se znale igrati po pola sata, sat... Vrijeme uopće nije bilo bitno, jer se mami nije nikuda žurilo. Koja uživancija...
To vam je uglavnom bilo to. Mama se čula i vidjela s hrpom ljudi koje nije vidjela jako, jako dugo, kupila je puno božićnih ukrasa, a tata je za Božić poželio tortu od jagode, tako da je i to bilo u pripremi. Cijeli taj dvanaesti mjesec nakon povratka iz Londona je bio jedan veliki tulum. Mama i tata su stalno izlazili, vodili me na svakakva lijepa mjesta, upoznala sam puno novih ljudi i sve u svemu, bilo mi je odlično. Da ne zaboravim reći da smo svi troje napisali hrpe čestitki koje su mama i tata kupili u Londonu i meni su se jako sviđale... Pogotovo zato kaj su na njih potpisali i mene! I tak vam je došao taj lijepi dan... Zapravo, prvo je došao Badnjak. Mama je za Badnjak napravila tortu, koja je sva bila bijelo-roza, kremasta i imala je srebrne ukrase, tak' da je mama na kraju zaključila da je torta sličnija nečem kaj bi se radilo za krstitke jedne male curice, nego za Božić, no kad je na nju još stavila i nekakve šarene Djede Mrazove sve je poprimilo drugačiji izgled. Tata se oduševio tortom. Da ne mislite da je to bilo sve, mama je ispekla i neke kolače od punča i vanilije koji su mi se isto jako svidjeli, a također su bili rozo-bijeli, mama je rekla da je to zato da pašu uz tortu, i još jedne od čokolade. Sve u svemu, uvjerila sam se na svoje oči da nije laž kad se priča da je Božić doba tovljenja. U našoj kući je bilo hrane za cijelu vojsku ljudi, iako nas je samo troje. Primijetit ćete da i sebe neskromno brojim. Znam, znam, doći će i puno rođaka i frendova, ali ipak, mislim, kaj je preveć je preveć.
Tata je, na žalost, pola Badnjaka proveo na poslu i kad se konačno vratio kući i poručao, on i mama su otišli u grad na kavu. Tamo su sreli puno frendova i poznatih, svi su bili jako veselo raspoloženi i baš mi se sviđala atmosfera. Njih dvoje su još kupili i pšenicu, koja se navodno stavi pod bor. Ja vam to niš ne znam, pa sam možda nekaj krivo zapamtila. Mama kaže da se to inače sadi na neki datum, ali oni su te dane bili u Londonu, pa nisu uspjeli zasadit'.
Predvečer su moji dragi roditelji ukrasili bor. Taj bor mi je baš simpa. Budući da i mama i tata tvrde da nije lijepo ubijati drveće samo zato da bi nama služilo dva tjedna za ukras, oni imaju bor koji je zasađen i samo ga za Božić unesu u sobu i okite. I tak' su oni okitili naš bor. Bio je jako lijep, ali moram priznati da je meni izgledao monoton. I mama i tata su izgleda pročitali moje misli, jer su oboje zaključili da je ovo vjerojatno posljednja godina kad imaju bor s ukrasima u jednoj jedinoj boji i da ću ja vjerojatno preuzeti glavnu riječ kaj se tiče odabira kuglica i svih drugih điđa. No dobro, nek' im bude, bor je još ove godine bio sav u zlatnim ukrasima i moram priznati da, iako mi je bio malo dosadan, nije uopće bio loš. Mama je cijeli dan zamatala poklone i navečer ih je složila ispod bora. Ajme, kol'ko ih je bilo... Nakon kaj su okitili bor, mama i tata su nakratko otišli baki i dedi, gdje su pojeli večeru i onda se zaputili na polnoćku. Polnoćka vam je kao neka misa, ali jako svečana i počinje točno u ponoć... Ali kaj je meni, zakaj ja to vama objašnjavam? Vi ste vjerojatno bili na više polnoćki nego ja. I da. Taj prosinac je prepun nekih čudnih starčeka koji imaju previše vremena i novaca, pa se okolo razbacuju poklonima. Mislim, nije da se žalim, ali... Mogli bi se rasporedit po cijeloj godini, a ne ovak', u par tjedana. I nije mi jasno je l' to jedan striček ili je više njih i ak' je više njih, kak' se rasporede tko bu kome došao?! Čula sam da ima Djed Božičnjak, pa Djed Mraz, pa Kriskindl, koji zapravo nije starček, nego mala beba, a još ga zovu i Mali Isusek. Ja sam totalno zbunjena. Kaj je najgore, čini mi se da buju oni svi zaobišli našu kuću, jer sam lijepo vidjela kak' kod nas mama kupuje poklone. Ak' netko zna odgovor na moja pitanja, nek' mi se slobodno javi. Čekam.
Uglavnom, mama i tata su nakon polnoćke otišli na cugu, pa doma. Tata je stavio na glavu kapu od Djeda Mraza i dao mami njezin poklon, prekrasan komplet ogrlice i naušnica, možda se sjećate da je to kupio u Londonu na aerodromu i da je to jedino došlo s njima u Zagreb. Mama je još dobila i losion za tijelo s mirisom njezinog omiljenog parfema i bila je jako sretna zbog svega toga. A tata je isto dobio puno toga: dvije super košulje u kombinaciji sa svilenim kravatama i jedne jarko crvene bokserice, koje je odmah obukao. Mama mu je rekla da je on njezin privatni Djed Mraz i to me totalno dotuklo. Pa dobro, kol'ko vrsta tih Djeda Mrazova uopće ima? Može li mene netko prosvijetliti?
Drugi dan je bio Božić. Mama i tata su dosta dugo spavali, a onda su krenuli baki i dedi na ručak, koji je bio stvarno super. Baka se, iako je još uvijek bila bolesna, stvarno potrudila. Naime, mama je htjela napravit božićni ručak, ali baka nije htjela ni čut'. I tak' smo se fino najeli, a onda smo svi skupa otišli k nama doma, gdje smo malo pričekali drugu baku i dedu, strica i moju prabaku! Joj, ja sam vam jedna senilna beba, zaboravila sam vam ispričat o svojim prabakama i pradjedovima. Dakle, imam samo jednog pradjeda i on je mamin deda, odnosno, tata mamine mame. Uh, ne znam je l' to komplicirano?! Njegova žena je moja prabaka. Oni su vam jako simpatični i jedva su me dočekali, a kak' žive izvan Zagreba, baš se i ne vidimo često. Mama kaže da je kod njih provela neke od najljepših dana svog djetinjstva i da ih jako, jako voli. Onda imam još jednu prabaku koja je mamina baka i onda vam je mama mog dede. Ona živi u Zagrebu. Imam još jednu prabaku u Zagrebu i to je baka mog tate i još jednu tatinu baku, ali ona ne živi u Zagrebu. I sad je ona došla u Zagreb na malo duže i zajedno s bakom i dedom nas je posjetila! Sve moje prabake su jako simpatične tete i baš mi je drago da ih imam! Inače, ova prabaka koja nam je za Božić došla u goste se već godinama sprema umrijeti i ne želi se opskrbiti za zimu, jer svake jeseni kaže da neće dočekat' proljeće. E, ove godine je dobila svog prvog praunuka, a budući da sam i ja u igri, odlučila je da će ipak preživjeti. Ako moja malenkost tu igra neku ulogu, mogu samo reći da mi je drago.
I tak, na red su došli kolači i otvaranje poklona. Mama i tata su se stvarno potrudili da nađu nekaj kaj bi svakog od njih moglo razveseliti i totalno su pogodili. Svi su bili jako, jako zadovoljni sa svojim poklonima, a mama se rascvala od sreće, jer ih je većinom ona birala. I mama i tata su dobili puno jako lijepih stvari, a onda su se svi bacili na kolače i tortu i obasuli mamu komplimentima. Ona se dodatno rascvala i nije skidala smiješak s lica. I tak, predvečer su svi otišli kući i ja bih vam rado nastavila pričat kaj je bilo dalje, ali na ovom mjestu postajem žrtva okrutne cenzure. Uglavnom, to vam je bio Božić kod nas. |