Tata Karlo i njegovo iskustvo

Bozicni poklon koji sam dobio 2002-e od moje  supruge je nenadmasiv. Postati cu TATA. Jos uvijek se cudim da je uspjela drzati trudnocu u tajnosti pune dvije sedmice samo da bi iznenadenje za Bozic bilo vece. Bio sam zbunjen ali istovremeno i sretan mada ne mogu bas reci da sam znao u sta se upustamo i sta nas sve ceka.

U 11-oj sedmici smo bili kod babice  i sam osjecaj da mi ona cestita na trudnoci je bio cudan . Na Renati nije bilo nekih fizickih promjena osim umora i pospanosti. Vec sam svih na poslu obavjestio i poceo primati savjete od svih zena i muskaraca iz kancelarije.

Pocetkom 17-e sedmice zajedno smo otisli napraviti amniocentezu. Vec unaprijed smo se dogovorili da ne zelimo znati spol bebe, nije nam bilo bitno. Nisam ni potajno prizeljkivao vise sina ili kcer mada sam znao da cu u slucaju da je beba curica biti mozda prezastitnicki prema njoj. Ugledavsi cudne obrise na ekranu ultrazvuka koje nisu bas licile na bebu nasalio sam se da vidim ”Aliena”. Zbog te sale sam jedva izvukao zivu glavu i danima se izvinjavao i molio Renatu za oprost. Ubrzo nakon toga poceli su se sve vise osjecati pokreti bebe pa sam provodio sate i sate sa dlanovima na  njenom stomaku.

Trece tromjesjecje mi je bilo predugo  i vec  sam se strasio otkljucavajuci vrata u kakvom cu stanju pronaci zenu. Cesto bi bila vesela prvih par minuta a potom bi braznula u plac mumljajuci kako ja nju ne razumijem, kako ne znam  kako je njoj , kroz sta sve ona prolazi i slicno da bi se to raspolozenje nakon odredenog vremena ( minuta) ponovo preokrenilo u veliku srecu i planove za docek bebe i sredivanje stana. I tako iz dana u dan tj sata u sat. Doslovno receno  imao sam osjecaj da zivim sa starim dobrim dinamitom kojem je na povrsinu izbio nitroglicerin ( moze eksplodirati svakog trena, dovoljne je samo da puhnes i………. BUM! ).

Sto je stomak bio veci to smo se poceli sve vise pripremati za bebu i kupovati razne stvari. Krevetic, autosjedalica, strol za prematanje i kolica su kupljeni nekoliko sedmica prije termina poroda. Posjete babici i kontole su bile sve cesce sto se vrijeme poroda primicalo a tako i kurs za roditelje gdje sam upoznao i druge buduce tate . Smjesno je bilo kad smo jednom imali kurs odvojeno od zena i kad nam je savjetovano da procitamo knjigu Dick Sundevalla ”Ti ces postati tata” a ispostavilo se da smo je svi vec procitali ( i to ne  samo jednom). Zahvaljujuci tom kursu organiziran je posjet rodilistu dok je babica objasnjavala u radaoni sve nacine za olaksanje bola rodilji mojoj zeni je bilo slabo i skoro se onesvjestila. Vec tada sam se zabrinuo kako ce sam porod proteci.

Porod je prosao drugacije nego sam zamisljao. Poznavajuci moju zenu odlucio sam, bez obzira na ljeto i vrucinu na porodu imati na sebi majicu dugih rukava. Vec sam je vidio kako za vrijeme trudova  vice i zabija nokte u moje ruke optuzujuci me da sam ja za sve kriv  pa sam htio to izbjeci. Renata ne da nije divljala vec je porod  izdrzala tiho i smireno sto me jako iznenadilo.

Sam cin radanja svog djeteta je neopisiv. Vidio sam glavicu kad je pocela izlaziti i na savjet babice sam ja prihvatio njegovo tjelo a poslije i prerezao pupcanu vrpcu ( koja je bila puno zilavija nego sto sam mislio). 4 220g i 52cm… ime: Adrian.

Odmah nakon poroda  proveo sam dane sa njima prvo u rodilistu a poslije  kuci dvije  sedmice. Najteze mi je palo ponovo krenuti na posao i biti odvojen od njih skoro 9 sati. Trceci sam se vracao kuci i bio presretan kad bih usao u stan a oni me tamo docekali.Jako sam se bojao da cu puno toga propustiti pa sam moje odsustvo tokom dana pokusao nadoknaditi kad sam kod kuce.

Na porodiljnom sam ponovo bio sezdeset dana kad je Adrian napunio osam mjeseci i poceo jesti drugu hranu osim majcinog mlijeka. Vrijeme na porodiljnom je brzo proletjelo a kontakt izmedu mene i sina se jos vise produbio. Moram spomenuti da me tude bebe, djeca ili igranje sa njima nije nikad nesto puno privlacilo i zanimalo. Tek tokom trudnoce zainteresirao sam se vise za iskustva drugih koji imaju djecu, pogotovo muska iskustva iz prve ruke.

Bio sam zabrinut i malo sam se bojao uloge oca i da li cu je  dobro ”odigrati”. Citao sam o ponosu koje ocevi osjecaju i ja sam osjetio taj poseban osjecaj  kad sam uz mljeko, jaja, kruh  po prvi put kupio paket pelena  za bebe  3-5 kilograma i ponosno kao da drzim medalju odsetao se do kase.

Ja sam Tata! Opisati taj osjecaj…tesko i nemoguce. O tome sam citao ali ni jedan opis nije ni priblizno onome sta osjecam dok se igram sa svojim sinom, kupam, uspavljujem ga, hranim…ja i on u setnji, prvi koraci, zagrljaj, poljubac……mazenje i povjerenje koje on ima u mene...COOL! Nisam znao sto me sve ceka kao oca i roditelja a docekalo me iskustvo milijun puta vise i ljepse od zamisljenog.