CPK
(cerebralne poremetnje kretanja)

Svatko od nas, roditelja, sklon je uspoređivanju svoga djeteta sa tuđim. Svi roditelji se, također, vole hvaliti kako je njihovo dijete napredno jer odiže glavicu u potrbušnom položaju već po rođenju, spava «kao beba» i ne reagira na iznenadnu buku, stoji već sa 4 mjeseca... Pri tome ne znaju kako i to mogu biti simptomi rizika za dijagnozu cerebralnih poremetnja kretanja.

CPK su skup simptoma rizika koji ukazuju na odstupanje u razvoju djeteta. Nastaju uslijed oštećenja mozga u razvoju koja su IZLJEČIVA ako se uoče na vrijeme i počnu liječiti najkasnije do 9. mjeseca života. Ukoliko se takvo dijete ne liječi uopće ili neadekvatno, bolest se može razviti u cerebralnu paralizu. Stoga, vrlo je važno pratiti djetetov razvoj od samog rođenja, kako bi se, u slučaju eventualnih odstupanja, pravovremeno poduzele adekvatne mjere. Normalan razvoj je najčešće moguće razlučiti od patološkog u dobi između 3. i 6. mjeseca djetetova života.

NEKI OD SIMPTOMA RIZIKA:

• zaostajanje glavice pri povlačenju za ručice iz leđnog položaja 
• neodizanje glavice u potrbušnom položaju
  
• pri postavljanju u vetikalni položaj, glavica pada
  
• hipertonus (ukočenost) ili hipotonus (labavost) cijelog tijela
  
• asimetrije u razvoju vještina (dijete hvata samo jednom ručicom, jedna nožica je slabija i zaostaje u povlačenju...)
  
• čvrsto zatvorene šakice s palčevima unutar njih
  
• oslanjanje na nepuna stopala pri postavljanju na noge
  
• križanje nogu
  
• izostanak oslonca na podlaktice u dobi od 3 mjeseca
  
• dijete se ne rotira samostalno u dobi od 5-6 mjeseci
  
• dijete ne sjedi samostalno u dobi od 8 mjeseci
  
• izostanak pincetnog hvata sa 8 mjeseci
  
• nemogućnost samostalnog stajanja sa 10 mjeseci
  
• izostanak samostalnog hodanja sa 14 mjeseci
  

Dijagnozu cerebralnih poremetnja kretanja treba shvatiti ozbiljno. Ako ste primjetili određena odstupanja u razvoju svoga djeteta, prvi korak trebate poduzeti vi, traženjem stručnog mišljenja. Nakon postavljene dijagnoze treba savjesno i dosljedno provoditi terapijski program. Što se više i kvalitetnije radi sa djetetom, to je bolja prognoza bolesti, a samim time i kvaliteta djetetova daljnjeg života.

Treba imati na umu kako nijedno dijete nema istu dijagnozu i pristup svakom djetetu je individualan. Ne zavaravajte se iskustvima i savjetima drugih roditelja djece sa sličnim poremetnjama, jer jedino stručna osoba je mjerodavna u određivanju terapijskog postupka za pojedino dijete. Potencijali neuroplastičnosti su dar prirode-treba ih iskoristiti u optimalnom vremenu što je najbolje moguće!

O autoru: Puma je aktivni član foruma, ujedno medicinska sestra, a možete ju kontaktirati na forumu.