Index arrow Obitelj arrow Djeca i odgoj arrow Kako reći "NE!"?

free online games

Kako reći "NE!"? PDF Ispis
Brane   
ImageKoliko smo se puta zamislili sami nad sobom nakon što smo po stoti put taj dan djetetu rekli "NE!"? Priznajte, ima li to "NE" svaki put pozitivan efekt? Kako djetetu na pravi način reći "NE", a da nas ono pritom i posluša, pročitajte u slijedećem tekstu.

KAKO REĆI "NE" ?

  • „Ne diraj mašinu!“
  • „Pusti utičnicu!“
  • „Makni se od televizije!“
  • „Ne diraj kompjuter!“
  • „Ne lupaj po stolu žlicom!“

Uh, koliko «NE» u jednom danu. Dođe nam da se zapitamo postoji li išta što dijete smije a da mu vi nećete iz prikrajka dobaciti NE!? Toliko zabrana na sve strane, toliko našeg straha da mu se nešto ne desi, toliko toga NE ...zbunjuje dijete ali i nas roditelje. Kako bi što bezbolnije i što lakše prešli iz faze «ne diraj to» u fazu «napravi to ovako» ili  «to nije za igu ali ovo je», pročitajte sljedeći tekst.

Jeste li se ikad zapitali što djeci znači NE?

Mi roditelji, svako malo iz prikrajka dobacujemo „ne diraj to, ne diraj ono“, ali često ne objašnjavamo zašto da to ne dira. Ima roditelja koji smatraju „moje je dijete premalo za objašnjenje zašto ne smije dirati vruću pećnicu“ ili „moje dijete ne shvaća što je to zemlja u cvijeću“ ili „moje dijete je premalo da bi shvatilo da ga vrata u kuhinji mogu ozlijediti ako ih dira.“ Što mi očekujemo od tog NE?

Jeste li se ikad zapitali postoji li više zabrana ili dopuštenja?

Nama su se naši susjedi jako smijali kad bi svako malo dobacivali Tinu NE. I stvarno smo i sami sebi počeli ići na živce rečenicama:  „Tino ne diraj tv, Tino ne, Tino ostavi prozor, Tino ne,...“ pa kao pokvarena gramofonska ploča... Ali onda smo rekli dosta. Ovako više ne ide! Počeli smo primjenjivati drugu taktiku. Umjesto zabrane izricali smo dopuštenje. Na svaki  Tinov nestašluk mi smo reagirali dopuštenjem a ne zabranom. Rezultati su bili fenomenalni.

Svaki put kad bi Tino dirao pečnicu, bila ona upaljena ili ugašena, više nije postojalo NE, već: „Tino adje dotakni i onda se makni“ Nakon par puta je sam osjetio kako je pečnica kad joj približi ručicu nekad topla a nekad hladna. Ubrzo je shvatio: kad je svjetlo upaljeno pećnica je topla, a kad je ugašeno pećnica je hladna. Njegova opsjednutost pećnicom brzo je prestala.

Kada želite da se vaše dijete počne ponašati drukčije nego sada, vi reagirate ovako:

  • Ne cmizdri
  • Smiri se
  • Ne vrišti
  • Ne lupaj
  • Ne divljaj

A zna li vaše dijete što vi želite postići ovim zapovijedima (jer to su zapovijedi!)? Neki će reći: «pa naravno da zna», no mnogi od nas nisu svjesni toga da dijete ne zna kako reagirati drugačije jer mu vi niste ničim dali do znanja kako želite da se ponaša.

Zato umjesto onoga „ne lupaj„  bolje je reći „ne lupaj tako glasno, zaboljet će te uši“. Umjesto „smiri se, ne divljaj“ bolje je reći „nastaviš li tako ozlijedit ćeš se pa ćeš plakati, bolje je da se igraš –ovako-“

Svaki put prije nego izrečete neku zabranu i zapovjednim tonom vrisnete NE, dobro razmislite što želite postići tim svojim NE. Pokušajte zabranu pretvoriti u dopuštenje.

Dosta mojih prijateljica mi se žalilo kako im djeca za svaku sitnicu cendraju. Kada nešto  žele dobiti,  prvo zacendraju pa tek onda kroz cendranje mole nešto. Mi smo to riješili ovako, jasno i glasno: „Tino, budeš li cendrao nećeš ništa postići! Urlanje, deranje, vrištanje i cendranje ti kod mene ne prolazi. Ako nešto trebaš i želiš, dođi i reci mi, razgovarati ćemo o tome, ali dok cendraš...ništa, uopće neću s tobom razgovarati.“ Takav stav imamo i prema Luki. I on je, iako ima tek godinu dana, shvatio da plakanjem ne postiže ništa. Tim načinom komunikacije učimo dijete da i ono jasno i glasno izrazi svoje želje, stavove, mišljenje, bez straha da će biti neshvaćen.

Kad vam dijete dođe s nekom molbom, nekim zahtjevom kojeg smatrate trenutno neizvedivim, neostvarivim, ne brzajte s NE! Time zbunjujete dijete. Nikad nemojte reći „ne, ne dolazi u obzir“.  

U situaciji tipa : „Mama, ja bih slagao puzzle ali brat mi ne da“  ili „mama, on mi smeta dok crtam“ ili „ ja bih išao vani“, ne brzajte s „Ne, ne može, snađi se, pusti me na miru“. U djetetu izazivate bijes i frustraciju jer mu ne želite objasniti zašto se tako ponašate, u biti, djetetu nije jasno što od njega želite, zašto mu to ne dozvoljavate. Reagirajte ovako: „Vani pada kiša, kada prestane možeš vani“  ili „ Kad brat zaspe, zajedno ćemo slagati puzzle, a sad se igraj s nečim u čemu ti braco neće smetati“  ili  „crtaj na velikom stolu, brat te neće smetati, a ako te bude smetao onda ćemo se dogovorit kako ćemo dalje.“ Takvim načinom komunikacije učimo dijete da je sve stvar razgovora i kompromisa i da u vama ima prijatelja kojem se može obratiti kad mu je potrebna pomoć.

Image

Situacija: Vi kuhate. Ulazi mali nestaško u kuhinju i traži nož jer i on bi s mamom rezao povrće za ručak. Ovo je vrlo delikatna situacija u kojoj možete reagirati na dva načina.

Prvi način:

-jasno i glasnu mu dajte do znanja da nož nije za igru i da se nožem mogu služiti samo mame i tate, a da je za njega samo nož koji je u igračkama. Morate biti ustrajni u svom mišljenju i držati se svoje tvrdnje do kraja. Ako samo jednom posustanete upadate u vlastitu klopku. Uvijek se morate držati onoga što se prvo rekli. Ako smatrate da je to krivo, da ste krivo nešto rekli, recite to djetetu jasno i glasno.

Drugi način:

“U redu, želiš raditi sa mnom. Može pod dva uvjeta, ako ćeš nož držati ovako i ako ćeš dobro paziti prstiće“ Bilo bi dobro da u kuhinji među svojim potrepštinama imate i dječji pribor za kuhanje, ono najosnovnije: nožić, zdjelicu, kuhaču (može i vaša). Ako ste sami doma po cijeli dan, igra u kuhinji može biti vrlo zabavna. Dok mama kuha svoj ručak, dijete može kuhati svoj.“

U posjet vam dolazi dječak s kojim se vaše dijete s vremena na vrijeme svađa a opet se nekad tako lijepo igra da ih je milina gledati.Vaša reakcija prije dolaska gosta je ovakva:

  • Pazi što radiš
  • Ne skrivaj igračke
  • Ne uzimaj mu iz ruku sve što takne
  • Podjeli s njim kekse
  • Nemoj da te dvaput opominjem

    Pogrešno. Dijete je zbunjeno. Na svom teritoriju se osjeća ugroženo i vaša najgora noćna mora postat će stvarnost. Umjesto „ne ovo, ne ono, ne ovako, ne onako“  recite:

  • Dolazi ti prijatelj, igrajte se lijepo, tvoje igračke su tvoje, ali to ne znači da ih ne trebaš podijeliti s prijateljem i braniti mu da ih dira. Igrajte se skupa, nek mu bude lijepo. Zamisli kako bi tebi bilo da on tebi ne da svoje igračke kad se ti igraš kod njega doma.
  • Tučom i divljanjem nećeš postići ništa. Prijatelj će se naljutiti a onda ništa od igre. Oboje ćete onda biti tužni i nezadovoljni.
  • Ponudi ga slatkišima jer je to pristojno. Znaš kako mama njegovoj mami daje kavu,  tako i ti prijatelja ponudi slatkišima a ako budete htjeli i sokić reci mami pa će vam mama napraviti.
Ovakvim postupkom i razgovorom s djetetom, dajete mu obavezu prema gostu. Dajete mu posebnu važnost, on se osjeća važnim u tom trenu. Niste ga lišili njegovog teritorija svojim zabranama, niste mu ništa zapovjedili da čini, niste ga ostavili u nedoumicama i s upitnicima oko glave, jasno i glasno ste mu dali zadatak da se brine o malom gostu na svoj način a ujedno ste mu prenijeli svoja očekivanja i želje.

Pri izricanju očekivanja isto vrijedi pravilo da dijete zna što od njega hoćemo, ako mu konkretno kažemo što treba raditi u nekoj situaciji.


O autoru: Brankica Radovanić (Brane) je odgojitelj predškolske djece i aktivni član foruma Mama-mami. Kontaktirati je možete na forumu.

 
« Prethodna   Sljedeća »

Index arrow Obitelj arrow Djeca i odgoj arrow Kako reći "NE!"?