Prosinac-mjesec darivanja

Evo usli smo u prosinac- misec ljubavi, prastanja i darivanja.
Mene vec vata ludilo kad se samo sitin guzve po gradu, redova za platit, pustih kesa po rukama i sve zivcanosti sta uz to ide. Pokloni pocinju biti sve veci i sve neosobniji da to nije za virovat. Od nekih malih sitnica poklona koje bi sami uradili da bi drugog obradovali do mobitela, kompjutera, skenera, plosnatih tv-a i digitalki koji su vac unaprid naruceni.
Sad ce Bozic, dan koji predstavlja radost i veselje sa bliznjima i ljudima oko nas.

Koliko znamo o ljudima oko nas i imaju li svi nekog tko ce ih obradovat?
Kako se oni osjecaju ovih dana?
Jel’ se brisu suze krisom da drugi ne vide?
Oce doc posjeta onoj starici u domu, bolesnom ditetu koji svoj zivot provodi po bolnicama ili raznim ustanovama, napustenom ditetu, susidi kojoj je jedini rod daleko...?

Nekako mi se cini da smo se svi uvukli u svoja cetiri zida i bas nas briga kako je drugima..Glavno da san se ja najeo, napio i dobio mobitel da se mogu hvalit prijateljima u kaficu ili na poslu.

Legende kazu da je sv. Luce podjelila svoje bogatstvo siromasnima za spas svoje tesko bolesne matere sta je naljutilo njenog vjerenika pa je dao da ju se ubije. Sv. Nikola je poznat kao zastitnik pomoraca i darovatelj djece a po legendi je volio pomagat od malih nogu sirotinju i bolesne . Kad je cuo da jedan otac nije imao para za udaju svoje tri cere pa ih je odlucija prodat, Sv. Nikola je po noci dolazio i ostavljao po jedan zlatnik pod ponistrom . Kad je ovaj plemic tija saznat ko mu to pomaze, cekao je da vidi ko ce donit zlatnik a Sv. Nikola mu je tad ubacio zlatnik kroz fumar i upao u bicve koje su se taman tu susile.
I kako sad slavit ove svece uz poklon od iljadu kuna? Mobitel? Ma ne ide nikako jedno s drugim i gotovo. Gubi se cila poanta jer je u stvari tribalo nastavit tu njihovu tradiciju i pomagat siromasne, usamljene, stare i nemocne, bolesne.
Ako nemamo kad priko cile godine onda bar tih dana posvetit mozemo paznju njima, poklonit im sitnicu jer ce ih to obradovat, unit pinku svitla i radosti. Ne moze se niko izvuc na ono: ne znam kome? A kako? Bi ja al neman kad? Ko ce organizirat? i slicno.
Starackih domova prepunih tuznim sudbinama ima u svim gradovima . Domova sa napustenom dicom isto tako, bolesnih, hendikepiranih...ima ih i u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Rijeci…

Ne triba covik biti vjernik da bi pomagao druge... Triba biti covik i to je dovoljno. A covik je najvise covik kad pomaze druge.
Zar i nije blagoslov imati i biti u mogucnosti davati a ne biti taj
kojem se treba dati jer nema?
Svatko od nas moze ispec kolace, kupit kesu bombona i grickalica, napravit cestitke sa djecom pa onda otic i posjetit ili napustenu djecu ili bolesnu ili starce.
Mozda i u susidstvu imate nekog ko je sam i ko ce ove praznike provest u svoja mala tuzna cetri zida.
Ne virujen da bi vam bio problem obisit na kvaku kesicu sa bombonima ili uvalit cestitku ispod vrata. Ta mala gesta nekome ce puno znacit. A onda opet, covik se osjeca lipo i blazeno kad ucini tako nesto, neka toplina pocme kolat venama.
Ovakve geste ce se i vasoj dici urezat u pamcenje i oplemenijivat, a vas ka roditelje ucinit jos vecima u njihovim djecjim ocima.

Bit ce lipo kad se jednog dana okrenete i pogledate sta ste ucinili jer po svojim djelima covik pripoznaje sebe.
Reka je Cante, pametan covik: Dobrocinstvo je jedino blago koje se povecava dijeljenjem i mogu vam rec da je pametno i reka.