Ovaj tekst počeo sam pisati kao neku vrst dnevnika. I osiguranja za moju starost- ako bude zločesta, dati ću njezinim dečkima da ovo čitaju. Ako bude jako zločesta, pokazat ću im i fotografije snimljene 5 minuta nakon njezina rođenja.

Kad bi me netko prije pitao da li volim djecu, odgovorio bih - Naravno, i kuhanu i pečenu.
Nikako se nisam mogao zamisliti u ulozi oca. Ja da se brinem za nekakvu koprcavu, vrišteću štrucu? Bdijem po noći, mijenjam pelene, tražim zagubljene dude?  U tom slučaju mogu se oprostiti s ljetnim kruzingom sa spuštenim krovom (da, vozim kabrio, i ne, ne smijete me dotaknuti), s egzotičnim godišnjim odmorima na mjestima gdje rastu palme, gdje se toče kokteli s kokosom i slobodom kretanja općenito.
Eto, takva sam mišljenja bio.

Dok je nisam prvi put ugledao. Moje dijete. Prvorođena. Plod ljubavi i zaboravnosti moje supruge kupiti novi paket kontraceptivnih pilula. U tom trenutku svi moji  prioriteti pomaknuti su za jedno mjesto prema dolje. 50 cm i skoro 3 kilograma osvojilo mi je srce već u prvim minutama. Onako crveno i izborano kao da se rodilo s 80 godina i u predinfarktnom stanju.

Budući vrijeme tako brzo prolazi znam da neće proći dugo, subjektivno gledano, i moje dijete bit će odrasla žena. I zato pišem ove redove da zamrznem vrijeme barem na papiru. A sve nije počelo s rođenjem djeteta. Počelo je još koju godinu prije. U vrijeme kad smo shvatili da veza između mene i moje drage nije prolazna stvar i da će bit okrunjena brakom, a kad-tad i djecom.

 - Ja bi bebu!.-
S neba pa u porebricu objavi moja draga tako jedanput usred večernjeg gledanja televizije. Naravno, mogao sam si i misliti da film sa malom djecom i psićima u glavnoj ulozi neće  dobro završiti. Svaki put kad bi se na nekoj televizijskoj reklami ili igranom filmu našlo kakvo bucmasto licašce ili nasmijano djetešce, moja draga bi spremno zatulila kako želi postati majka.

Što? Sad odmah? - Odvratih ja u pokušaju da stvar okrenem na šalu. Neuspješno ali fatalno, jer upitna rečenica u pravilu zahtijeva i odgovor.
Znaš ti dobro na što ja mislim. - Uzdahne ona. – Ja sam žena umalo u tridesetim i normalno je da želim dijete! –
Da vas poštedim daljnjih dvadesetdeset minuta prijenosa bilateralnog verbalnog meča
“Potomak - pro i kontra“ , reći ću samo da se među njenim argumentima “Za” našla i činjenica da sve njezine prijateljice imaju barem jedno dijete, a ona ne i da ne želi da je jednog dana školske kolege njezina djeteta zamjenjuju za baku, te da moji protuargumenti da ja nemam ništa s činjenicom da njezine prijateljice zimi očigledno nemaju grijanje i da, ako želi, možemo već od sada stavljati na stranu za estetskog kirurga, nisu uzeti za ozbiljno.

U ono doba su je majčinski refleksi hvatali svako malo a sve dok nije saznala da je trudna je jedno četiri godine bila “žena umalo u tridesetima”. Ja pak nisam bilo toliko oduševljen idejom da budem otac. Znao sam da se nisam smio petljati sa ženama svoje dobi. Da sam lovio srednjoškolke najveći bi mi problem bili ispit iz matematike i nepročitana lektira.

Majka priroda, vjerojatno samohrana majka, puna je čudesa; između ostalog je u stanju učiniti da odrasla, racionalna žena potpuno pobenavi i poželi najmanje mjesec dana jutarnjih mučnina, barem zadnjih pet mjeseci trudništva imanja centra težišta tijela na kakvih pola metra ispred sebe, proguravanja objekta veličine lubenice kroz… ovaj … sebe i brinjenja za potomka barem do punoljetnosti, ako ne i doživotno. I to ne jedanput! Jer moja je draga odlučila podariti mi više potomaka. Njezina želja je bila imati tri sina.

Da se razumijemo, fiks ideja o stvaranju male nogometne momčadi NIJE moja ideja. Da se mene pita, radije bi usvojio jednu sedamnaestogodišnju Tajlanđanku. Ali, ne pita me se. Na mene se gleda samo kao na nositelja Y-kromosoma. Kako se kasnije ustanovilo, bio sam pun X-kromosoma. Da li će nakon prvog porođaja zaista zahtijevati prolazak iste procedure još dva puta, nisam uvjeren. No, ukoliko do toga i dođe, mogu zamisliti razvoj situacije:

• Kod prvog djeteta trudničku odjeću je navukla na sebe odmah po dobivanju liječničke potvrde da je trudna
• Kod drugog djeteta će nositi normalnu odjeću što duže može
• Kod trećeg će trudnička odjeća biti njezina normalna odjeća
• Kod prvog djeteta je čitala sve o preporodiljnim vježbama, posebice o onoj kako se diše za vrijeme porođaja
• Kod drugog  neće mariti za vježbe budući je za vrijeme prvog poroda ustanovila da ne pomažu
• Kod trećeg će zahtijevati epiduralnu narkozu tjedan dana prije početka trudova
• Kod prvog djeteta je zvala dadilju barem 5 puta pa makar izašla na samo pola sata
• Nakon drugog će dadilji ostaviti broj mobilnog telefona u slučaju da je zatreba
• Nakon trećeg će uputiti dadilju da je zove samo ako dođe do slučajeva težeg krvarenja.
• Kod prvog djeteta je prvih mjesec dana provela zadivljeno buljeći u svoje čedo
• Nakon drugog će svako malo baciti pogled kako bi bila sigurna da starije dijete ne kinji, gnječi ili udara bebu.
• Nakon trećeg će se svako malo sakrivati od djece
  

• ---

 Autor: Aris S. Prahasto, Susjed27@yahoo.com