Anembrionalna trudnoća

Silno sam htjela bebu. A želja se još povećala nakon što smo se odlučili vjenčati. Bili smo na medenom mjesecu i nadali se da ćemo tamo ostvariti svoju želju. Kad smo se vratili i prvi simptomi su počeli, da... to je bilo to. Test je pokazao dvije crtice, nitko sretniji od mene. Prvih tjedana bilo je sve u najboljem redu i išli smo na vikend na more. Kad smo stigli, pojavio se smeđi iscjedak i rekli su mi da mirujem, i da će biti sve u najboljem redu. Cijelo to vrijeme, bila sam sumnjičava, ali slušala doktore.

Po povratku u Zagreb, otišli smo na prvi pregled i doktor je rekao da sam trudna šest tjedana, ali da se plod još ne vidi i da to nije dobro, te da imam 50 posto šanse da tu trudnoću iznesem do kraja. Reagirala sam kao žena – to nije istina, možda će se plod pokazati tek kasnije i sve je u redu, pa me odmah naručio na sljedeći pregled za tjedan dana.

Dan prije drugog pregleda, počela sam krvariti. Tuga i jad, ali odmah kod doktora. Minute su u čekaonici prolazile kao stoljeća. Mislila sam da nikad neću dočekati red, a onda me neka draga gospođa pustila u svoj termin, bez obzira što su je muž i djeca čekali u autu, a ona zajedno sa mnom, u čekaonici sjedi već punih sat vremena. Tad se ustanovilo ono što nismo očekivali. Anembrionalna trudnoća. Iako smo zapravo bili pripremljeni na lošu vijest, oboje smo loše reagirali. Osobito zato što nam nitko nije znao objasniti zašto se to dogodilo i što je to zapravo.

Plakala sam i jedva sam suprugu kroz suze izgovorila tu ružnu riječ – anembrionalna trudnoća. Kad smo došli kući, ja sam legla i plakala, a zatim zaspala i opet se probudila u suzama.
Moj suprug  bio je velika podrška, bio je svim svojim srcem uz mene. Grlio me i pokušavao me utješiti, ali ja nisam imala snage prijeći preko toga i nastaviti dalje. Osim toga, trebalo je dogovoriti i kiretažu.

U tom teškom periodu kada jedno što me zanimalo je što je to anembrionalna trudnoća, još jednom sam se obratila svom vjernom prijatelju Internetu. Saznala sam je anembrionalna ona trudnoća u kojoj se razvije samo posteljica, bez ploda i da se to događa uslijed povišene razine određenih hormona ili kao posljedica policističnih jajnika, ili zbog nekih vanjskih utjecaja. Tako je u kasnijoj fazi kod mene otkriveno da se plod nije razvio jer smo u trenutku razvoja ploda proveli u avionu 26 sati, pa su zračenja u avionu jednostavno blokirala razvoj naše bebe.

Kad sam isplakala sve svoje suze koje sam imala, otišla sam u bolnicu i već za drugi dan dogovorila kiretažu. Nikad se u životu nisam više bojala. Suprug me odvezao u bolnicu i sve do samog odlaska u operacijsku salu bio uz mene SMS porukama. Dobila sam potpunu anesteziju i ničega se ne sjećam, no znam da je sama kiretaža kratko trajala i brzo sam bila ponovo u svom krevetu, jer sam htjela što prije pobjeći iz nehumane bolnice, gdje jedino mogu zahvaliti nekoj dragoj djevojci koja je bila sa mnom u sobi, što mi je  u trenutku buđenja pomogla da odem do zahoda.

Sada već prisebna, pomirila sam se s činjenicom da trudnoća nije uspjela i nisam si to predbacivala. Tako je kako je i pomoći nije bilo. Da sam to mogla promijeniti, da rado bih to promijenila i evo danas bi brojala još sitno do poroda. No, u trenutku dok ovo pišem, veselim se jako jer sada doista imam jednu malu mrvu u trbuhu. Došla je iznenada, u onom mjesecu kad sam već digla ruke od svega i rekla suprugu da više nemam snage mjeriti bazalnu temperaturu i da više jednostavno ne želim ići doktoru. Taj mjesec naša je beba odlučila da je vrijeme da dođe k nama i bude naš najljepši Božićni poklon. Tako ću u kolovozu prvi puta postati majka i anembrionalna trudnoća mi je uvelika pomogla da mi se jajnici oporave od policističnih jajnika i da postanem spremna za majčinstvo.