9 mjeseci

Prva začkoljica s kojom se buduća majka susreće je kako objaviti budućem ocu da uskoro gubi prava izlaska van s dečkima na slijedećih 18 godina. Zaletjeti mu se u naručje i objaviti radosnu vijest? Ili krenuti malo zaobilaznijim putem pa pri kupnji tjednih namirnica tobože usput svratiti do dućana s opremom za bebe? Da li bi taj mali suptilni znak bio pravilno protumačen? Ili kao slučajno ostaviti test dokazivanja trudnoće na rubu umivaonika?

U vrijeme kad je moja draga saznala da je trudna, bio sam 700 km udaljen od nje tako da je šokantna vijest stigla telefonom. I to na ulici, usred grada.
Nakon što sam pobrao svoju donju čeljust s pločnika svo svoje oduševljenje iskazao sam gromoglasnim mukom u slušalicu. Jer umjesto da kao svaki normalni otac pozdravim vijest sa nekim od mnoštva sretnih uzvika, ili barem padanjem u nesvijest, meni su kroz glavu, poput telegrafskih crtica prolazile slijedeće misli:

Gotovo je s kabriom, morat ću kupiti obiteljski auto.
Kupnja stana? Zaboravi, do daljnjeg ostajemo u unajmljenom stanu.
S djetetom u 38 kvadrata dosadašnjeg stana? Zaboravi, moramo unajmiti veći stan.
Moramo već sad početi tražiti veći stan za unajmiti.
Slobodno vrijeme? Prošlo svršeno vrijeme.
Skladna figura moje drage? Buduće prošlo svršeno vrijeme.
Godišnji odmor pod palmama? Što je bilo, bilo je.

No, kako je vrijeme prolazilo a njezin se trbuh povećavao, tako je šok zamijenio strah, strah zamijenio radoznalost, radoznalost nestrpljivo iščekivanje a iščekivanje se opet premetnulo u strah da li ću se ja s novom ulogom moći adekvatno nositi.

Zahvaljujući modernoj medicini, budući roditelji mogu mjesecima unaprijed saznati kojeg je spola dijete, naravno, ako dotični liječnik zna pravilno protumačiti sliku na monitoru dijagnostičkog aparata koja svakom normalnom čovjeku više liči na topološku kartu nekog od Saturnovih mjeseca nego li na prizor budućeg čeda.
Neki roditelji ne žele znati spol svoje uzdanice. Neki si namjerno uskraćuju to saznanje po sistemu -`ajmo se iznenaditi.
To obično baca u očaj bake i djedove te prijatelje budućih roditelja koji tako ne znaju da li bi kao poklon trebali kupiti plavu benkicu, ružičastu ili neku “ neutralne “ boje, što bi značilo- zelenu.
Mi nismo bili jedni od tih. Već s 13 tjedana trudnoće, zahvaljujući genetskoj pretrazi, saznali smo spol djeteta. Bake i djedovi – kupujte ružičasto!

Posebnu pažnju buduće majke moraju obratiti na ishranu. Budući im rastući trbuh, tj. maternica sve više pritišće ostale organe, pa tako i želudac, preporuča se uzimanje manjih ali češćih obroka. 
Što u praksi znači da žena po cijeli dan nešto žvače, u pauzama između izbacivanja duše u klozetsku školjku u prvim mjesecima trudništva.  Ovaj drugi dio, na moju radost, radost buduće majke mog djeteta te klozetske školjke nismo imali.

U vrijeme trudništva nije bilo mučnina ili glavobolje, osim one izazvane pretjeranim razmišljanjem što obući. Jer u konfekcijski broj 34 nije stala od sredine trećeg mjeseca trudnoće. Pod kraj trudnoće, u trenucima očaja, u podrum je stavila veliku kutiju raznih ljetnih krpica označenu etiketom “stvari koje ću obući ako ikad više smršavim“.    
                            
Naravno, redovna je čitateljica raznih ženskih časopisa u kojima se osim tekstova s opisima čudotvornih dijeta često mogu pročitati i razni mudri savjeti za trudnice.
I tako, poslije pomnog proučavanja raznih jelovnika za trudnice i dojilje, savjeta o prehrani i tablica što jedna trudnica ne bi smjela jesti, baca se buduća majka na radikalno pospremanje hladnjaka i kuhinje općenito, u skladu s uputama iz gore navedenih visokostručnih tiskovina.
Budućeg oca, trenutno izmoždenog od pogubnog zajedničkog djelovanja normalno napornog radnog dana i nenormalno napornog ostatka dana i noći u kojoj, na ženinu inicijativu, premješta namještaj po stanu radi sigurnosti budućeg pomlatka te po dvadeseti put iznova proračunava kućni budžet, tako za ručak ili večeru više ne čeka obrok dostojan radna čovjeka; kakav debeo i sočan odrezak prošaran masnim, prženi krumpir i orošena čaša duboko ohlađena piva.
A, ne! Slijedećih 9 mjeseci, ako ne i duže, prisiljen je jesti razne poriluke, ribetine na lešo, povrćne salate, juhe bez zaprška i odreske od soje koje je Svjetska Zdravstvena Organizacija još prije par godina trebala svrstati pod teško škodljive tvari, odmah uz plutonij, digoksin i VX otrove. Jer, naravno, ako se ona treba zdravo hraniti, nema teorije da za njega kuha posebno.

Pod kraj trudnoće bila je opterećena strahom od strija. Svaku večer mazala se skupim kremama protiv strija (barem je tako pisalo na etiketi, meni je to više ličilo na pokvarenu kitovu mast) i kukala o tome kako joj noge otiču, kako bi se, kad bi legla na plažu, Greenpeace sigurno pojavio i pokušao je vratiti nazad u more, kako ne može više dugo stajati i kako je po cesti više nitko ne gleda a kamoli nešto dobacuje.
A prije godinu dana se žalila kako joj kamiondžije trube kad prolaze pored nje.
Ajde ti ugodi ženama.

Za razliku od većine žena moja draga nije bila obuzeta predporodiljnim vježbama.O njima je samo razmišljala. Jedina gora verzija od toga bi bila da sam i ja morao s njom pohađati te tečajeve.

Jedna od najpoznatijih i izgledom najglupljih vježbi je svakako ona kako trudnica mora disati za vrijeme poroda. Umjesto normalnog ali dubokog disanja ili opravdanog hiperventiliranja od bolom obuzete žene se očekuje da izvodi nekakve hi-hi-hi zvukove uz kontrolu disanja koje se ne bi postidio ni majstor yoge.

Ovaj članak možete komentirati i na našem Forumu >>