Djeca i razvod

Nekako i odnekuda treba smoći hrabrosti i nesebičnosti da se prevlada bol i uvreda, kako bi se zaštitio emocionalni razvoj vlastite djece. U vrijeme kad se osjećaju preopterećenima i kad je njihov partner zadnja osoba s kojim bi htjeli razgovarati, roditelji moraju smoći snage razgovarati i planirati zajedno kako bi potrebe njihove djece došle na prvo mjesto.

U Hrvatskoj svaki peti brak završi razvodom ili razdvajanjem, a u velikim gradovima prosjek je još veći. Ipak, u našoj kulturi brak se još uvijek smatra temeljem obiteljskog života te ispitivanja pokazuju da bi, osim u slučajevima nasilja, većina djece željela da roditelji ipak ostanu zajedno.

Iako je razdvajanje vrlo stresno za djecu te iako djeca i roditelji smatraju rastajanje glavnim gubitkom, važno je znati da se razvod obično događa nakon kronično nesretnog braka. Može biti da upravo kronični sukobi u obitelji dovode do emotivnih problema djeteta, prije nego razvod sam po sebi. Istraživanja su pokazala da nesretne cjelovite obitelji proizvode veće poteškoće kod djece (tj. lošiju sliku o sebi) nego razvedene obitelji. Kad u braku postoji kronično neslaganje, održavanje braka zbog djece loše je rješenje. Roditelji koji su pod stresom zbog stalnih svađa i sukoba prije razvoda te nastavljaju svađe i nakon razvoda, manje su sposobni dati djeci podršku te su oni ti koji čine razvod stresnim događajem za djecu.

Kako djeca reagiraju na razvod roditelja?

Postoje velike razlike u prilagođavanju djece na razvod - većina djece uspješno savlada tu promjenu i odraste u zdrave osobe, no dio djece doživljava emotivne poteškoće i posljedice razvoda prate ih i u odrasloj dobi. Svako dijete i svaka obiteljska situacija jedinstveni su i nije moguće točno predvidjeti što će se dogoditi određenom djetetu.

Otkriće da će roditelji živjeti razdvojeno, gotovo će uvijek u djeci izazvati osjećaj tuge, osim u slučajevima gdje je jedan od roditelja bio nasilnik. Djeca mogu plakati i mogu postati vrlo tiha i odsutna. Mogu biti zabrinuta i bojati se da će drugi roditelj otići te postati ovisni o njemu. Javlja se strah od toga da će biti ostavljeni te se plaše da i onaj roditelj koji je ostao s njima može nestati. Mogu imati noćne more ili odbijati spavati u vlastitom krevetu. Vjerojatno će se brinuti za roditelja s kojim ne žive, za to kako se on ili ona sami snalaze i biti će tužni zbog njih.

Neka djeca mogu početi ponovno mokriti u krevet, sisati palac, tepati (tj. iskazivati regresivno ponašanje). Djeca koja se osjećaju povrijeđena, zbunjena i bespomoćna zbog razvoda roditelja ponekad izražavaju svoje frustracije kroz bijes i prkos. Mogu osjećati da je jedan ili drugi roditelj kriv za nastalu situaciju i pokazuju svoj bijes kroz loše ponašanje. Djeca mogu reagirati promjenama u ponašanju i povlačenjem iz društva vršnjaka, manje se družiti, biti pojačano razdražljiva i plačljiva. Ovo može rezultirati problemima u vrtiću te u izvršavanju školskih obaveza. Njihove reakcije mogu ići od dezorganizacije, napetosti, agresije, pretjeranog dokazivanja snage, do potpunog povlačenja od ljudi i pitanja: "Što to radite? Zašto ste me uopće imali?". Prilagođavanje na razvod roditelja je dug i bolan proces za dijete i može potrajati i do dvije godine.

Vi ili vaša djeca se možete osjećati…

• anksiozno
• depresivno
• tužno
• bespomoćno
• ljutito
• posramljeno
• zbunjeno
• usamljeno
• preplašeno
• krivo

Vi ili vaše dijete možete…

• biti zaboravljivi ili biti iritabilniji
• možete imati poteškoća na poslu ili u školi
• možete imati slabiji apetit, poteškoće sa spavanjem, koncentracijom ili možete češće plakati
• imati različite misli o smrti ili umiranju

Svi ovi osjećaji, misli i ponašanja su normalni. I vi i vaša djeca možete imati neke od njih ili sve. No, ukoliko potraju dulje te ste zbog toga zabrinuti, potražite pomoć!

Mnogi roditelji pitaju se kako na što bezbolniji način pripremiti dijete na razvod. Ponekad misle da dijete ne osjeća ili nije svjesno konflikata među roditeljima. Misle da neće osjetiti veću promjenu prilikom rastave te da ga ne treba dodatno "zbunjivati i uznemirivati" razgovorom. Međutim, ovo nije rješenje jer već vrlo mala djeca osjećaju kad odnos među roditeljima nije u redu. Djeca su svjesna emocionalne klime u domu i mogu osjetiti tugu ili nezadovoljstvo. Ništa nije toliko uznemirujuće za dijete kao promjena koju ne razumije. Roditelji često misle da njihova djeca neće razumjeti što je to razvod pa uopće ne razgovaraju s njima o tome. No, djeca se lakše prilagode novoj situaciji ako znaju što se događa i ako imaju podršku ljudi koje vole.

Najbolje je biti direktan i jednostavan te objasniti djetetu (smireno, a ne u stanju ljutnje na partnera) što se događa i zbog čega, na način na koji dijete to može razumjeti. Neugodni događaji zahtijevaju objašnjenja koja moraju biti kratka, direktna i poštena. Najgore je skrivati činjenice i ponašati se kao da dijete ne smije razgovarati niti čak misliti o tome što se događa. Preporuča se da se predškolskoj djeci kaže i pripremi ih se tjedan ili dva prije razlaza, djeci od pet do osam godina jedan ili dva mjeseca ranije, a starijoj djeci razvod je dobro najaviti i ranije.

Kada se roditelji rastaju dijete treba:

• biti zaštićeno od sukoba odraslih i njihove svađe
• znati unaprijed što će se dogoditi
• imati kontakt s oba roditelja

Kako pomoći djeci u prilagodbi na razvod:

Ne postoji savršeni način na koji biste objasnili djetetu da se razvodite i možda ćete se često vraćati na tu temu tijekom odrastanja vašeg djeteta. Kako ono raste tako se mijenja njegova mogućnost razumijevanja. Dakle, djeca pitaju različita pitanja na različitim stupnjevima razvoja, ovisno o trenutnoj zrelosti. Bitno je naglasiti da djeci o razvodu trebate reći tek onda kad je vaša odluka konačna! Dječje maštanje o pomirenju roditelja često se javlja. Tako dugo dok sanjaju o pomirenju, djeca ne mogu prihvatiti stvarnost. Jednom kada prestanu vjerovati da se njihovi roditelji mogu pomiriti, bol zbog rastave se smanjuje.

Načini da pomognete djetetu:

unaprijed pripremite što ćete reći

Način na koji ste rekli djetetu da se razvodite, gdje, kada i kako ste im rekli, tko je bio prisutan, sve to ostaje zauvijek sačuvano u djetetovom pamćenju. Djeca često pokušavaju procijeniti koji je roditelj "kriv" za razvod. Vrlo je važno da u tim trenucima djetetu pružite puno podrške jer oni mogu izgubiti vjeru u jednog ili oba roditelja. Također je važno ne okrivljavati pred djetetom partnera da je kriv za razvod.

kažite zajedno, s partnerom (ako je moguće) djeci za razvod, jezikom koji će dijete razumjeti

Oko 80% predškolske djece ne dobije nikakvo objašnjenje jer njihovi roditelji misle da su ona premala da bi razumjela što se događa. No, čak i vrlo mala djeca znaju da se nešto mijenja i potrebno im je na adekvatan način objasniti što se događa. Oba roditelja trebala bi biti prisutna kako bi dijete vidjelo da su i majka i otac još uvijek uključeni u njihove živote i da će i dalje biti tu za njih.

• recite djeci onoliko koliko je potrebno da razumiju promjene koje će se uzrokovati razvod

Djeci nije potrebno u detalje objašnjavati razloge razvoda jer ih to može zbuniti i povrijediti daleko više nego što bi im moglo pomoći. U svakom slučaju dopustite svom djetetu da postavlja pitanja te im odgovorite u skladu s njihovom dobi. Također bi bilo dobro objasniti djeci što mogu očekivati (sud, dogovore oko posjećivanja, promjene u stanovanju) i pripremiti ih za to.

Dozvolite djeci i ohrabrite ih da postavljaju pitanja o prošlosti i prisjećaju se djetinjstva i lijepih trenutaka iz dotadašnjeg načina života.

recite im i naglasite da nisu ona uzrok razvoda

Djeca predškolske dobi vide sebe kao središte događanja i sve se vrti oko njih. Zato ih može mučiti krivnja da je nešto što su oni učinili dovelo do razvoda roditelja. Mnoga djeca mogu misliti da su ona uzrokom roditeljskih svađa, ili da roditelji ostaju zajedno u lošem braku " zbog djece". Dobro je djeci objasniti da je roditeljska odluka o razvodu donesena zbog problema odraslih i da djeca ne mogu utjecati na tu odluku. Djeca dolaze do mišljenja da su ona kriva za razvod, često zbog toga jer nisu uključena niti informirana o tome što se događa, a njihov svijet se ruši, dok se oni vrte u krugu osjećaja krivnje i zbunjenosti. Važno je djeci učiniti jasnim da njihovi roditelji više neće biti muž i žena jer su se prestali voljeti i ne mogu više živjeti jedno s drugim, da razvod nije uvjetovan ničim što su djeca učinila ili nisu učinila. Treba ih stalno uvjeravati da ona ni u kojem slučaju nisu kriva za razvod.

recite im da ih oboje jako volite

Djeca trebaju znati da ne postoji rastava između roditelja i djeteta i da će ga roditelj s kojim neće više živjeti i dalje voljeti i brinuti se o njemu

posvetite više vremena svojoj djeci i budite im emotivno dostupni

Djeca ponekad mogu odbijati posjete ili razgovor o odsutnom roditelju ("koji ih je ostavio"), posebno ako taj roditelj ima novog partnera. Ako vi živite s djetetom, možete ga podržati time da mu objasnite da je moguće nekoga voljeti i kad ne volimo što ta osoba ponekad radi. Ako dijete odbija vidjeti vas, ohrabrite ga da vam kaže kako se osjeća bez obzira na to koliko je to negativno. Možda će trebati vremena da dijete ponovno izgradi povjerenje u vašu ljubav. Dobro je da oba roditelja razjasne djetetu da će ga nastaviti voljeti i brinuti se za njega u budućnosti. Djetetu su potrebna oba roditelja. Osim brige i mogućnosti identifikacije s roditeljem te sigurnosti u njihovu ljubav, dijete treba i doživljaj roditelja i onda kada taj roditelj nije prisutan. Ako mu se govori pozitivno i dobro o odsutnom roditelju dijete će osjećati zadovoljstvo, nastojat će mu biti slično i na taj način će cijeniti sebe i imat će osjećaj samopouzdanja. Ako dijete čuje i poznaje negativne činjenice o odsutnom roditelju, ono osjeća sram kao da se radi o njemu samome. Posebno su štetne nepromišljene izjave poput: "Isti si kao otac" ili "Ista si kao majka!" (u negativnom smislu).

ohrabrite ih da izraze strah, tugu i ljutnju

Ako djeca mogu otvoreno izraziti te emocije, mogu ih i početi shvaćati i nositi se s njima. Jako je važno da dijete zna da s vama može razgovarati o tim osjećajima kada poželi. Većina djece razgovara "u dijelovima". Djeca ne vole sjesti i razgovarati kao odrasli. S djetetom možete razgovarati kada ga vodite u vrtić ili školu, kada ste sami. Ponekad mlađa djeca ne razumiju vlastite osjećaje. Vi im možete pomoći tako da im čitate zanimljivu knjigu ili brošuricu o osjećajima i razvodu. Što je s djecom koja, čini se, uopće ne pokazuju emocije zbog razvoda? Ponekad dijete reagira kao da uopće nema promjene u njegovom životu jer doživljava da roditelj očekuje da ne pokazuje takve osjećaje. Pokažite i sami djetetu kako ih može izraziti. Kada kažete "Tužna sam/tužan sam jer...." učite dijete da je u redu imati osjećaje i izraziti ih. Također, recite djetetu da ne morate imate jednake osjećaje u vezi razvoda i da je to isto u redu. Ništa ne može ukloniti dječju bol u kratkom vremenu, ali dozvoljavajući im da izraze svoje osjećaje možete im pomoći da prihvate nastalu situaciju i da joj se prilagode. Time im skidate težak teret s leđa, jer tako uviđaju da su njihovi osjećaji normalni i da ne moraju stalno brinuti hoće li vas povrijediti.

postavite jasne granice dječjeg ponašanja

Početi previše popuštati djetetu ili mu pretjerano ugađati kako bismo ga "utješili", neće pomoći, već će zbuniti dijete i pojačati njegov osjećaj nesigurnosti. Djetetu treba jasno dati do znanja i otvoreno razgovarati o tome koja ponašanja su u redu, a koja nisu, a da pri tome uvažavate djetetovo emocionalno stanje i njegove potrebe. Nemojte dozvoliti da Vas djeca ucjenjuju izjavama "Ljut sam na tebe. Idem živjeti kod tate!" Takve izjave je najbolje ignorirati kako ne biste podržavali djetetovu ideju da može u skladu s trenutnim raspoloženjem odlučivati kod kojeg će roditelja živjeti.

ne tražite djecu da biraju strane

Za dijete je strašno iskustvo kad ga pitaju: "S kim bi želio/željela živjeti? S mamom ili s tatom?" Kad je postavljen pred mogućnost biranja staje na ovaj ili onaj način uz onog roditelja koji to od njega i zahtijeva. Zna da je to uvjet da ga zadrži i da ga voli - uvjet njegove sigurnosti. Djeci je sve do razdoblja sazrijevanja potrebna zaštita od njima preteških odluka i odgovornosti te trebaju dobivati jasne odredbe o kontaktu. Oni roditelji koji od djeteta traže i očekuju da ono stane na njihovu stranu, a odbaci onog drugog roditelja zapadaju u klopku zadovoljstva što dijete izražava svoju ljubav riječima: "Samo tebe volim, mama." Time je dijete postalo lijek i rješenje roditeljima. Na taj način dijete nosi onaj teret koji bi trebali nositi odrasli.

kad ste s djecom, sklopite primirje s partnerom, čak i ako se ne slažete

Rastavljeni roditelji ne trebaju biti prijatelji, ali trebaju pomoći svojoj djeci suradnjom pri rješavanju problema djece. Također, u prisustvu djece, treba odustati od svađe i vikanja, bez obzira na jake emocije.

omogućite partneru da viđa dijete što češće

Djeca koja imaju pouzdane, česte kontakte s roditeljem kod kojega ne žive (obično s ocem) su obično bolje prilagođena; to osobito vrijedi za dječake. Međutim, zajedničko skrbništvo (kad dijete živi malo kod jednog, malo kod drugog roditelja) često ne poboljšava dječju situaciju u slučaju prijateljskog razvoda, a osobito ga pogoršava kod neprijateljskog razvoda. Kad dijete nakon razvoda ne susreće drugog roditelja, može se smatrati da su izbjegnute napetosti i dileme. Međutim, i onda kad dijete ne postavlja pitanja, ne znači da je to zaboravilo, nego je samo shvatilo da roditelj s kojim živi ne želi da ono pita. Ponekad majke ne daju dovoljno priliku očevima da preuzmu brigu oko djece. Važno je znati da otac doprinosi dječjem emocionalnom, socijalnom i intelektualnom razvoju te nesudjelovanje oca u odgoju i brizi uskraćuje djetetu jedinstven doprinos koji samo otac može pružiti u njihovom razvoju. Ako kompetenciju roditelja definiramo kao osjetljivost da shvati djetetove potrebe i na njih adekvatno reagira, otac može biti jednako uspješan kao i majka u ispunjenju roditeljske uloge.

ne upotrebljavajte djecu kao "oružje za međusobni obračun"

Djeci se čini velika šteta kad ih se prisiljava da prenose poruke drugom roditelju ili izmjenjuju informacije, kad su uvučena u prepirke oko novca, kad ih se traži da izaberu stranu ili kad se posjeti obitelji pretvore u svađu. Neki roditelji pokušavaju otežati što je više moguće drugom roditelju da vidi djecu i pokušavaju pridobiti djecu kao saveznika protiv drugog roditelja. Kao i borba za pojedine predmete, tako i borba za dijete često predstavlja borbu za samoga sebe - roditelj koji ne dobiva dijete na odgoj i čuvanje može se osjećati kao lošiji roditelj, koji je kriv za nesređeni brak i razvod. Dijete mu može izgledati kao "spas" njegove vlastite vrijednosti. To je izuzetno štetno za djecu. Ona obično teže da budu pravedna prema oba roditelja i ne žele povrijediti niti jednog od njih. Roditelji koji upotrebljavaju djecu na taj način, žrtvovali su dječje dobro za vlastito trenutno zadovoljstvo. Za dobrobit djece od vitalnog je značaja da se roditelji potrude odvojiti odnos s partnerom od uloge roditelja.

razlikujte i odvojite vlastite potrebe od dječjih potreba

Roditelji trebaju provoditi vrijeme i s drugim odraslima, ali njihova djeca trebaju društvo svojih roditelja. Stoga nakon razvoda posvetite više vremena djeci. Ako vi kao roditelj s kojim dijete ne živi niste spremni viđati dijete prema danom obećanju, bit će bolje da promijenite način održavanja kontakta s djecom (dogovorite se za termine kad ste sigurni da ćete doći). To će im dati šansu da ponovo steknu osjećaj predvidivosti i uhodanosti u životu umjesto da stalno budu povrijeđeni razočaranjem i nesigurnošću.

život djeteta mijenjajte što je manje moguće

Svaka promjena je stresna pa tako i razvod. Djeci razvod ne znači samo djelomični (ili u nekim slučajevima potpuni) gubitak roditelja, nego i zastrašujuće promjene u njihovom životu zbog kojih dijete dugo pati i na koje se teško prilagođava. Stoga bi bilo dobro da omogućite djetetu poznato okruženje i rutinu ako je to moguće. Ako će doći do velikih promjena kao što su zapošljavanje jednog od roditelja, preseljenje u novu kuću ili školu, potrebno je imati na umu da djecu treba pripremiti za te promjene i imati razumijevanja za eventualne poteškoće. U ovom vremenu može doći i do nekih problema u ponašanju djeteta, popuštanja u školi te do emotivnih problema. Djeci je potrebno da shvate da se razvod događa i u drugim obiteljima te da se ne moraju sramiti što se to dogodilo i njihovoj obitelji. S obzirom na to da djeca osjećaju da su izgubila kontrolu nad svojim životom, važno je pomoći im da vrate izgubljeni osjećaj moći tako da donesu sama neke svakodnevne odluke; npr. da se dogovaraju o tome kad će viđati drugog roditelja, ili ih uključiti u donošenje nekih drugih odluka u obitelji u kojoj su ostali živjeti.

koristite svako pomoćno sredstvo koje možete naći za sebe i djecu

To uključuje korisne knjige, grupe razvedenih roditelja ili komunikaciju s centrom za socijalnu skrb.

Kako si pomoći:

• ostanite povezani s drugim ljudima. Provodite vrijeme s obitelji i prijateljima.
• uključite se u neku sportsku aktivnost, učenje jezika i sl. To su dobri načini nošenja sa stresnom situacijom.
• vodite dnevnik. Na taj način možete ventilirati osjećaje.
• razmislite o grupi podrške. Razgovor o osjećajima može pomoći, a posebno s ljudima koji su u sličnoj situaciji.
• kontaktirajte psihologa - psihoterapeuta. Razgovarajte sa stručnjakom koji vam može pomoći da lakše prođete početnu krizu i osnažite se za nošenje sa stresom vezanim uz razvod.

Koje vrste pomoći su dostupne za djecu i roditelje koji se razvode?

• Individualna terapija Djeca mogu imati poteškoća u izražavanju svojih osjećaja (ljutnja, tuga, krivnja). Razgovor sa stručnom osobom, koja nije emocionalno vezana za dijete i roditelja omogućuje da dijete adekvatno i slobodno izrazi emocije i razgovara otvorenije s roditeljem.
• Partnerska ili obiteljska terapija Tijekom separacije i razvoda, članovi obitelji osjećaju se nesigurno, emocionalno su uznemireni i doživljavaju promjene u obiteljskim ulogama i pravilima. Terapeuti mogu pomoći u preoblikovanju odnosa i utvrđivanju odgovornosti i potreba pojedinih članova obitelji
• Grupna terapija U grupi vršnjaka djeca počinju prihvaćati činjenicu da ona nisu odgovorna za razvod roditelja. Uče da nisu sama i počinju jačati samopouzdanje.

Jednako tako i roditelji se uče nositi sa osjećajima i novonastalom situacijom u grupi pojedinaca koji dijele slična iskustva.

ŠTO TREBA IZBJEGAVATI?

• Ne tražite od djece da prenose poruke drugom roditelju.
• Ne pitajte djecu o privatnom životu bivšeg partnera.
• Ne vrijeđajte bivšeg partnera pred djecom.
• Ne tražite od djece da odluče s kim će živjeti. To je odluka odraslih.
• Neka posjete drugog roditelja ne ovise o njegovom plaćanju alimentacije.
• Nemojte govoriti djetetu da ga drugi roditelj voli onoliko koliko mu novaca šalje.
• Nemojte postavljati uvjete o tome što drugi roditelj radi za vrijeme druženja s djetetom (osim ako ste zabrinuti za sigurnost djeteta).
• Ne uključujte djecu u rasprave oko imovine/nekretnina.
• Ne pokušavajte kupiti ljubav vašeg djeteta stvarima ili novcem.
• Nemojte s djecom pričati o temama koje su za odrasle (novac, seksualna pitanja).
• Ne očekujte da će djeca u vašem životu ispuniti mjesto roditelja koji je otišao.
• Ne tražite od djece da biraju strane!

ŠTO POSLIJE RAZVODA?

Važna posljedica velikog broja razvoda jest odrastanje s jednim roditeljem. Osim zbog rastave, djeca često žive s jednim roditeljem zbog smrti drugog roditelja, odvojenosti roditelja ili napuštenosti. Ova djeca nemaju dvoje odraslih koji dijele odgovornost za njih. Tim više, prosječan prihod obitelji samohrane majke manji je za polovicu (pa i više) od obitelji s oba roditelja, i to može negativno utjecati na dječje zdravlje, dobrobit i uspjeh u školi. Stres roditelja zbog razvoda također utječe na odgoj. I nekoliko godina nakon razvoda samohrani roditelj može biti prezaokupljen vlastitim brigama i biti manje pažljiv i odgovoran prema djetetu. Ipak, jednoroditeljski dom nije nužno negativan za dijete, kao što niti domovi s oba roditelja nisu uvijek zdravi. Općenito, djeca uspješnije odrastaju kad imaju dobar odnos jednim roditeljem nego kad odrastaju u domu s oba roditelja gdje je nesloga i nezadovoljstvo. Nepristupačnost, neprijateljstvo i odbijanje od strane roditelja gori su nego situacija kad jednog roditelja nema.

SAMOHRANI RODITELJI

Biti samohrani roditelj je najčešće teško i stresno, bez obzira na to je li roditelj to sam izabrao razvodom, odnosno odlukom da će sam odgajati dijete ili je postao samohrani roditelj zbog smrti ili napuštanja od strane bračnog partnera. Samohrani roditelji se susreću s više problema odjednom, od kojih su neki očekivani, a neki ne. Često se pitaju hoće li ikada ponovo biti sretni, opušteni i imati osjećaj kontrole nad vlastitim životom. Neki mogu biti toliko zatečeni novom situacijom da postanu paralizirani i nesposobni bilo što poduzeti. Uz sve to ipak trebaju naći načina da se na najbolji mogući način brinu o svojoj djeci, čak i kad nisu posve sigurni da se mogu brinuti i o samima sebi.

Važno je da samohrani roditelji prihvate da je određena količina stresa uvijek dio roditeljstva, bez obzira na to odgaja li roditelj sam dijete ili ga odgaja zajedno s bračnim partnerom. Samohrani roditelji i stres u svakodnevnom životu. Mnogi samohrani roditelji misle da bi se više bavili svojom djecom i njihovim osjećajima kad bi imali više novaca. To može ili ne mora biti istina, ali činjenica jest da su financijski problemi česti uzrok stresa samohranih roditelja. Rastavljeni roditelji i udovci ostaju bez prihoda drugog roditelja. To je svakako zastrašujuća situacija i teško je "rastegnuti" jednu plaću, posebno u periodu prilagodbe. Alimentacija, čak i kad redovito pristiže, rijetko pokriva stvarne troškove odgoja i školovanja djeteta. Neki moraju tražiti dodatni posao, što im onemogućuje da provode slobodno vrijeme s djecom. Ovo im povećava osjećaj krivnje, a kod djeteta stvara tugu i ljutnju jer je često samo kod kuće. U tom periodu im se može činiti da ih nitko ne razumije. U takvoj situaciji dobro je obratiti se nadležnom centru za socijalnu skrb, ili nevladinim organizacijama kako bi saznali ima li dijete možda pravo na neku dodatnu pomoć, besplatno ljetovanje, besplatne školske knjige, upis u vrtić i sl., a vi na besplatnu pravnu i/ili psihološku pomoć.

Uskladiti obitelj, posao i djecu je teško za svakog roditelja, ali posebno je teško za samohrane roditelje jer nemaju uz sebe partnera kad bi trebali biti na dva mjesta istovremeno. Moraju, npr. planirati prijevoz, ne samo između škole i kuće, nego i u popodnevnim satima za slobodne aktivnosti svoje djece.

Briga za bolesnu djecu i posjete liječniku mogu biti veliki problem jer tada samohrani roditelj mora izaći s posla, što mu može ugroziti radno mjesto. Osim toga, često u situacijama nakon razvoda, samohrani roditelji izgube prijatelje, rodbinu po partneru, susjede (ako se moraju odseliti). Uz sve ostale probleme potrebno je uložiti vrijeme i napor kako bi se ponovo izgradila mreža poznanstava, i stvorila nova prijateljstva. No, činjenica je da je u samohranom roditeljstvu prisutno više stresa jer je teže ako jedan roditelj sam brine o svemu. Ako samohrani roditelj osjeća da je pod stresom to ne znači da je loša osoba ili "slabić". Stres je dio života, i vjerojatno će se nastaviti kroz sva 3 osnovna perioda samohranog roditeljstva: period gubitka, period prilagodbe te period oporavka i stvaranja novih odnosa. Također je važno da samohrani roditelji znaju da je prvi period nesigurnosti i straha koji osjećaju uvjetovan time što ne znaju što ih očekuje u budućnosti, odnosno što bi konkretno trebali učiniti da se prilagode novonastaloj situaciji i na novi način organiziraju svoj život. Samohrani roditelji mogu naučiti kako eliminirati barem dio stresa koji proizlazi iz samohranog roditeljstva. Također mogu naučiti kako se nositi sa stresom kojeg ne mogu eliminirati. Stres je dio života. Važno je smoći snage i hrabrosti suočiti se s njim.

Kako samohrani roditelji mogu sebi olakšati svakodnevni život?

• Pokušajte se dogovoriti s ostalim roditeljima iz susjedstva oko prijevoza i čuvanja djece.
• Ukoliko je moguće, pokušajte se dogovoriti s poslodavcem oko ostanka kod kuće kad su djeca bolesna, a da to vrijeme odradite (subotom, npr.).
• Strukturirajte dan: od doručka do odlaska u krevet. Redoviti obroci i odlazak na spavanje u određeno vrijeme će vam pomoći, ne samo da i vi i vaša djeca budete zdraviji, nego i da se bolje organizirate u odnosu na sve svoje obaveze.
• Planirajte unaprijed što ćete učiniti ako djeca dođu ranije iz škole ili se razbole (a vi morate raditi).

Stres i izolacija samohranih roditelja

Teško je odrediti što je samohranom roditelju teže: povrijeđenost i strah vezan uz odgoj djeteta ili izolacija od okoline koja to sve još i otežava. Samohrani roditelj se često sam mora nositi sa svojim strahovima i tjeskobama. Ponekad se čak osjeća izdanim i od članova obitelji i prijatelja od kojih je očekivao podršku i pomoć. Često nema nikoga tko bi mu ponudio nove ideje i rješenja. Čak i kad počne stvarati nova prijateljstva i postavljati nove ciljeve, može se osjećati razapetim između svojih potreba i potreba svoje djece. Samohrani roditelji često izgube samopouzdanje jer nisu uspjeli održati vezu i odnos s partnerom, a nisko samopouzdanje se onda prenese i na njihovu roditeljsku ulogu.

Kad njihovo dijete ima probleme, roditelji osjećaju da je to zbog toga što oni ne uspijevaju biti dobri roditelji, kao što "nisu bili ni dobri partneri". Mogu osjećati više nesigurnosti i straha u vezi odgoja svoje djece te nastojati ispuniti prazninu kod djeteta zbog odsustva drugog roditelja. Često samohrane majke (između ostalog i zbog pritiska okoline), osjećaju da sad one moraju biti djetetu "i mama i tata". Česti su primjeri samohranih majki koje se nakon razvoda odluče "posvetiti samo djeci", zanemarujući svoje potrebe, kupuju im čak i više igračaka, odjeće, obuće nego što bi to radile da su ostale u braku. Ne postavljaju granice u odgoju, sve im dozvoljavaju, nastojeći im na taj način "nadoknaditi" odsutnost drugog roditelja. No, na taj način podržavaju svoju socijalnu izolaciju, povećavaju svoje nezadovoljstvo, ne usmjeravaju dijete, što dovodi i do neadekvatnog roditeljstva.

Dijete kojem je sve dozvoljeno je zanemareno kao i ono kojem je sve uskraćeno. Djetetu su potrebni struktura, granice i usmjeravanje.

Kako se nositi s povrijeđenošću i izolacijom?

• Razgovarajte s nekim. Ne oklijevajte potražiti pomoć psihologa ako vam je teško. Biti snažan znači tražiti i prihvatiti pomoć kad je trebate.
• Pronađite grupu podrške. Važno je prodiskutirati vlastitu situaciju s nekim tko je prošao slično iskustvo. Uspostavite kontakt s ostalim samohranim roditeljima iz susjedstva, djetetove škole, crkve...
• Riješite pravno bračnu situaciju. Većina ljudi ostaje tjeskobna i ne može "krenuti dalje" dok se bračna situacija pravno ne raščisti.
• Utvrdite unaprijed sustav nagrada i kazni s djecom (uvjerite se da svi članovi obitelji znaju pravila i prihvaćaju ih).
• Izbjegavajte fizičko kažnjavanje djece. Umjesto toga, primijenite logične posljedice (npr. dijete uviđa da, ako je potrgalo igračku, nema igračke; ili ako je nešto prolilo, mora to počistiti; ili ako nije obuklo kaput, bit će mu hladno); davanje ili ukidanje privilegija (npr. nagrada može biti gledanje omiljene TV -emisije, izlasci u kino, poslastice, a ukidanje tih privilegija kazna). Tako ćete biti dosljedniji i efikasniji u odgoju djece.
• Predvidite unaprijed reakciju na uznemirujuće situacije. Planirajte unaprijed što ćete reći i učiniti ako npr. odsutni roditelj nenajavljenim dolaskom prekine vaše planove ili nedolaskom razočara djecu. Pokušajte pronaći odgovor koji neće uključiti djecu u svađe i NE TJERAJTE DJECU DA ZAUZIMAJU STRANE.
• Ako vas prijatelji i rodbina konstantno kritiziraju razmislite što biste mogli reći ili učiniti kako biste to prekinuli. Ne dozvolite da vas "uvuku" u takve diskusije, u kojima im se morate opravdavati, posebno ne pred djecom. Ako niste sigurni da dobro postupate, radije razgovarajte sa stručnjakom.
• Kontrolirajte impulzivne emocionalne reakcije prema svojoj djeci. Ako ste toliko ljuti na njih da biste ih najradije udarili ili im rekli nešto čime ćete ih povrijediti; dišite duboko; izbrojite do 20 prije nego što bilo što kažete; otiđite u drugu sobu; nazovite prijateljica/icu; pročitajte časopis; priuštite si toplu kupku. Sačekajte dok se ne smirite prije nego što pokušate preuzeti kontrolu nad situacijom.
• Poštujte ličnost svoje djece. Djeca nisu ničije, pa ni vaše vlasništvo. Budite svjesni toga da vas neke njihove osobine mogu podsjećati na bivšeg partnera, što vas može učiniti kritičnijima prema djetetu, nego što biste trebali biti. Ovo čak može dovesti i do emocionalnog odbacivanja djeteta (npr.: "Tvrdoglav si kao otac. A znaš da to mrzim!")
• Pronađite novi hobi ili obnovite stari. Ponekad depresivni i anksiozni ljudi zaborave hobije kojima su si nekad znali priuštiti zadovoljstvo. Pomoći će vam ako pronađete barem jednu stvar koju možete učiniti za sebe, a zbog koje ćete se dobro osjećati. To može biti trčanje, čitanje, slikanje, plivanje...
• Povremeno izađite u društvo. Organizirajte čuvanje djece s drugim samohranim roditeljima kako biste povremeno posjetili prijatelje, otišli u kino i sl. Trebate imati vremena i za sebe kako biste se družili s ljudima vaše dobi. Zadovoljan roditelj je i bolji roditelj.
• Stvarajte ozbiljne, zrele odnose. Ponekad su samohrani roditelji toliko usamljeni da previše lako puste nove, nedovoljno poznate partnere u svoje živote i svoje domove, koji mogu odbacivati i ne prihvaćati njihovu djecu. Imajte na umu da ste vi zaštitnici vaše djece i da ne smijete dozvoliti da bilo tko zlostavlja vaše dijete, bez obzira na to koliko bili usamljeni ili koliko voljeli tu osobu.

Autor:
Gordana Buljan Flander, Dr. sc.

Izvor:
Hrabri telefor, www.hrabritelefon.hr,
Organizacija za pomoć zlostavljanoj i zanemarenoj djeci

Ovaj članak možete komentirati i na našem Forumu >>