"Po prvi put sam se sramila sebe, osjetila sam se prljavom, nedostojnom i bezvrijednom. Nadam se da se nikad više neću tako osjećati.

Moja pobjeda nad kilogramima

Nikad u životu nisam bila mršavica. Sportom sam se bavila, imala mišiće i bila popunjena,dobro razvijena. Pri završetku srednje škole, počela sam nakupljati kile. Vagu nisam imala, nije mi trebala, bilo je dovoljno vidjeti da sam svaki put kupovala hlače za broj veće .

Od 1996 -2000 godine nakupila sam dobrih četrdesetak kila.

Danas kad sagledam cijelu situaciju , jasno mi je zašto mi se to dogodilo. Za vrijeme mog školovanja koje je ujedno bilo i period rata, živjela sam samo na kruhu, salami, pašta šuti sa salsom. To je bila osnovna prehrana jer smo mama i ja živjele od njene skromne mirovine od cca 100 DEM-a mjesečno. Spajale smo jedva kraj s krajem i doslovno preživljavale. Loša prehrana, loše raspoređeni obroci i eto kilograma na mom tjelu.

Lagodan život

Sve se promjenilo krajem 95-e kad sam raditi i živjeti tada sa sadašnjim suprugom. Oboje smo u tom periodu bili zaposleni i imali dobra primanja a ja sam ponajviše počela uživati u hrani i jesti sve ono što si godinama nisam imala mogućnosti priuštiti . Uživajući u hrani i lagodnom životu nepoželjni kilogrami su se počeli nakupljati.

Bez obzira na nedaće u životu , ja sam uvijek bila vesela osoba. Debljina mi nije smetala a imala sam sreću da je višak kilograma bio svugdje proporcionalno raspoređen. Kilaža mi je bila trn u oku jedino u onim slučajevima kad bih ispod oka gledala izloge dućana, u kojima su se šarenile raznovrsne krpice, a ja sam se oblačila poput stare babe.

Imala sam 23 godine kad sam se udala nakon nekoliko godina zajedničkog življenja sa njim. (109 kilograma)

Naša ljubav je toliko bila jaka i toliko nas je povezivala, da nama, ti moji kilogrami, a sada i njegovi nisu smetali. Najvažnije nam je bilo da smo sretni, a za ostalo nas nije bilo briga.

Malo sam produžila, jer sam vam htjela pokazati zašto sam uopće reagirala i krenula na dijetu baš tada kada sam i krenula.

Dobro se sjećam, bio je četvrtak 12.04.2001. godine.
To jutro krenula sam na posao zabrinuta zbog maminog lošeg zdravstvenog stanja, bojali smo se najgoreg. Na poslu se nisam mogla smiriti pa sam je nazvala da čujem kako je. Odmah sam zaključila da nije dobro. Zamolila sam da me puste s posla te sam odmah odjurila po doktoricu da dođe kod moje mame kući .

Odluka

Kad sam došla na red u ambulanti i ušla u kancelariju, gdje je sjedila naša obiteljska doktorica, vidjela sam njeno zaprepašteno lice kad me ugledala.

Nakon što smo raspravile maminu situaciju, te dogovorile posjetu, ona je samovoljno nastavila raspravu oko moje debljine.
- Malena moja, sada kad si se udala, može doći do trudnoće, a što ćeš onda? Pa to je opasno za tebe, znaš da si u obitelji imala srčanih bolesnika. Ne kažem da ti boluješ, ali pretilost, trudnoća i porod su jako rizični za tebe. Pa znaš da na porodu možeš umrijeti? Moraš kilažu pod hitno srediti!

Uhvatila me nespremnu na bilo koji komentar, a njene riječi su me presjekle. Bila sam prestravljena. Umrijeti zbog prevelike kilaže !?!

Pa ja želim trudnoću, porod i bebu. Dok mi se to vrtilo u glavi uspjela sam je tiho upitati :
- Kako?
Istog trena pružila mi je nekoliko papira sa tablicama prehrambenih namirnica i kalorijama te nastavila:
- Evo ovdje imaš neke prehrambene vrijednosti određenih namirnica , prouči ih malo i pokušaj se sagledati. Za tebe koja radiš dovoljno je dnevno unijeti u organizam 2200 kcal.

Uzela sam pružene papire i u u tom trenu sam čvrsto odlučila krenuti na djetu. Na putu prema kući, već sam kovala plan. Prvo što moram učiniti je kupiti vagu. Usput bih mogla malo više obratiti pažnju na police sa artiklima za dijabetičare. Sačekat ću muža pa ćemo to zajedno otići obaviti.

Došla sam doma. Nije bilo strašno kako sam si ja zamislila, mami je više falilo društvo, a stanje se nije pogoršalo. Ono što sam putem isplanirala objasnila sam suprugu telefonom. On je stao i slušao, a onda izustio:
- Molim? Djetu? Što kaže doktorica? Opasno? Dolazim po tebe i idemo u nabavu.

Došavši doma iz nabave raspakirala sam vagu i stala na nju. Doživljela sam šok. 109 kg!!! Ajme! Nisam mogla vjerovati očima! Užas! Što sam si to uradila? Moj suprug se takoder iznenadio i čudio gdje su mi sve te kile.

Nisam mogla vjerovati da sam samoj sebi toliko nažao napravila i da imam toliku kilažu, ali vaga je sve pokazala.

Zaključili smo da jedem previše i da moram početi računati kalorije. Dnevno 2200 kcal je za mene bilo dovoljno. A koliko sam ja pojela?
Prvih dana zapisivala sam i računala koliko jedem i ustanovila da već do 14 sati ja pređem dozvoljenu granicu, a do kraja dana dođe i do duplo!

Idućih mjesec dana bilo je jako teško, učila sam se da je 2200 kcal dovoljno i tako se hranila. Kruh sam jela i to kukuruzni, ali samo dvije kriške dnevno , a šnitica je bila debljine cca 4mm.

Nakon mjesec dana kilaža je pala na 105 kg.
Puno mi je značilo vidjeti brojku na vagi kako se spušta i to mi je bio dobar daljni poticaj.
Vagala sam se stalno, minimalno 3 puta na dan. Jela sam sve, meso, voće, povrće, ali sve umjereno, vagala sam količine i bila dosljedna. Moji ukućani su se znali šaliti sa mnom u vezi tog stalnog vaganja i kombiniranja namirnica ali meni je to sljedećih 6 mjeseci značilo puno da bih se naučila pravilnoj količini obroka i unosu u tjelo.

Odlazila sam na spavanje sa tablicom pravilne prehrane u glavi, u jutro bih se budila i već kombinirala obroke. Nakon mukotrpnog prvog mjeseca, odlučila sam da bih sada mogla pokušati smanjiti unos na 1500 kcal dnevno.

Zahvaljujući internetu pronašla sam mnoge priručnike o prehrani i zdravom životu. Najviše literature sam našla na američkim stranicama. Sakupljala sam potrebne podatke i usput se educirala o prehrani i ljudskom organizmu. Sljedeća 4 mjeseca moje djete uklopila sam tih 1 500kcal u moje obroke i to tako da sam jela:

• u jutro u 5 čim sam se probudila, na prazan želudac popila bi 0.2 dl jabučnog octa, čaj i 2 kriške dvopeka s medom ili marmeladom (bez šećera ili sa fruktozom)

• u 7 sati popila bih kavu
• u 8 sati mali jogurt Bioaktiv 
• u 10 sati 1 voćku 
• u 11.30 međuobrok od 400 kcal 
• u 14 sati popila sok ili pojela vočku 
• u 16.30 ručak od 400 kcal 
• najkasnije u 19 sati večera od 200 kcal
  

Kilogrami su se topili. Uspjela sam „pokrenuti sistem“ tj. početi trošiti višak masti u tijelu.
Bila sam ponosna na samu sebe i taj ponos mi je bio najveći poticaj.

Počela sam se sve vise interesirati za makrobiotiku i tu vrstu prehrane od koje sam prije zazirala a sada postala veliki obožavatelj te hrane. Sakupila sam puno recepata koje sam odmah i isprobala i za razliku od mojih ukućana kojima je trebalo duže vremena da prihvate, ja sam se odmah oduševila .

Nova ja

U lipnju smo dobili poziv za vjenjćanje koje će se održati za dva mjeseca i već me hvatala panika što ću obući i koliko ću do tada uspjeti smršaviti. Bojala sam se da neću  pronaći nešto lijepo među svim onim velikim konfekcijskim brojevima na koje sam kroz godine već navikla. Kada sam dobila od kolegice sa posla crnu, strukiranu haljinu, mnogi na vjenčanju me nisu mogli prepoznati. Imala sam 86 kg.

Pazila sam šta jedem cijelu večer, kako i koliko, te nisam imala problema da se savladam. Dva dana nakon njihova vjenčanja mi smo krenuli na ljetovanje, u Dalmaciju.
Prije putovanja opskrbili smo se hranom, pogotovo ja. Moja hrana za idućih dvadesetak dana bila je u kartonskoj kutiji od mlijeka.
Unutra su se nalazili ponajviše stvari za koje sam se bojala da ih dolje neću naći, dvopek koji ja kupujem, gresete, gresine, marmeladu bez šećera, med bez šećera, fruktozu , sejtan, nešto soje, a za ostalo voće i povrće nisam brinula.

Na Novu 2002. godinu imala sam 76 kg tj. 33 kg manje. Nagradila sam se kupivši sat koji sam odavno priželjkivala a kojeg sam sada i te kako zaslužila.

Zdrav načn prehrane mi je već prerastao u kolotečinu, nisam više osjećla nikakav pritisak dijete, bila sam zadovoljna, vesela i svi su mi govorili da sam ljepša nego ikad.

Trudnoća i porod

Bližilo se Valentinovo i nešto čudno ali lijepo se događalo u mom tjelu. Nakon posla otišla sam kupiti test za trudnoću.

Test je pokazao da se u meni upravo stvara jedan novi život. Ja i muž smo bili presretni.
Bila sam trudna 7 +2 tjedna ali zbog velikog i iznenadnog krvarenja završila sam u bolnici u koju sam ušla sa 75 kg a izašla bez bebe i sa 70kg. Bila sam u nevjerici, nisam mogla vjerovati što se dogodilo. Objasnili su mi da očito nešto s plodom nije bilo u redu.

Ovo je bila prva moja kriza. Osjećala sam se prazna. Više ništa nije imalo smisla. Ginekolog u bolnici savjetovao mi je da se čuvam od eventualne trudnoće, sljedećih pola godine. Poslušala sam ga.

Na ljeto 2002. godine imala sam 64kg. Prijatelji i poznanici me nisu mogli prepoznati.

Kile su se topile, ja sam koristila priliku da svaku subotu na tržnicu idem pješke 9 km do grada. Koristila sam svaku priliku da se što više krećem i hodanje je postalo, uz zdravu prehranu, moj svakodnevni stil života.

U listopadu sam imala 59 kg a već do sljedećeg ljeta 55/54 kg. Uživala sam cijelo ljeto u robi koju nikad prije nisam mogla obući. Sad sam počela održavati težinu, povećala sam unos kcal i uspjevala sam. Vaga je bila tu da me upozori, ako prekrdašim.

Moram priznati da sam si najljepša bila i najbolje se osjećala kad sam imala 59/60kg,
Krajem lipnja otkrila sam da sam trudna. Najljepše li vijesti! Igrom slučaja termin poroda po zadnjem menstrualnom ciklusu je bio baš za Valentinovo .

Na vrijeme su mi ustanovili da je trudnoća rizična i morala sam mirovati. Prvih dvadesetak tjedana trudnoće sam odležala u krevetu. Jela sam kao i do tada ništa više ništa manje, puno malih obroka, voća i povrća. Zapisivala sam što i koliko jedem. Uglavnom, pazila sam na dovoljan unos vitamina, minerala, tekućine.

Od dvadesetog tjedna ginekologica mi je preporučila puno kretanja i šetnji, tako da sam svaki dan do kraja trudnoće, u jutarnjim satima išla u grad ili šetala, samo da se ne ulijenim i ne otežam.
U trudnoću sam ušla sa 59.4 kg, a u 20 tjednu imala sam 65 kg.
U rodilište sam ušla sa 72.5kg.
Rodila se Tina duga 53 cm i teška 3543 g.

Neopisiv doživljaj, nevjerojatno iskustvo, donijela sam na svijet jedno malo, crno, čupavo čudo. Moju malecku, nešto najljepše što sam do tada vidjela. Tu sam zaboravila na sve, na djetu, hranu i ostalo. Imala sam moju malu srećicu, za kojom sam toliko čeznula.
Povratkom kući imala sam 68 kg. Što znači da sam porodom izgubila 4.5kg.

Krajem ljeta došla sam na 62 kg.
To kilažu održavam. Kretanje i šetnje su sada svakodnevna navika. Više ne pazim na kalorije, jer jednostavno to mi je u podsvijesti, sada je to dio mene , najvjerojatnije zauvijek.

Nadam se da će moje iskustvo biti dobar i jak poticaj svima vama koji želite pobijediti kile, preuzeti kontrolu nad svojim životom i živjeti zdravije i sretnije.

Sretno!
Vaša Patty

Autor: PattyC, članica našeg foruma

Ovaj članak možete komentirati i na našem Forumu >>