Događaji dana: 30.01.2006 16:11

Priča o tati heroju ganula Hrvatsku

Piše: Koraljka Djetelić
Foto: Miroslav Kiš

Izvor: http://www.jutarnji.hr/dogadjaji_dana/clanak/art-2006,1,30,tata_heroj,8539.jl

Iako su ljudi iz njegove okoline smatrali da je takav razvoj događaja bolji i za njega i za bebu, Petar se s time nije želio pomiriti. Potpuno sam, taj invalid rada, čija mirovina iznosi 1100 kuna mjesečno, izabrao je borbu kako bi svoje jedino i oduvijek željeno dijete vratio kući.

U vrijeme kada godišnje stotine majki napuštaju svoje bebe i ostavljaju ih u domovima, a mališani se iz tih ustanova vrlo rijetko vraćaju u obiteljski dom, priča o tati Petru zbog toga je u najmanju ruku vrijedna divljenja.

- Kada je Tina smještena u Nazorovu, bilo mi je jako teško jer smo pokojna supruga i ja s toliko radosti očekivali dijete, a na kraju, doslovno preko noći, ostao sam bez njih obje. Zato sam svaki tjedan i po nekoliko puta išao u Zagreb samo da bih je vidio i izljubio. Kako imam vrlo malu mirovinu, često ne bih imao za kartu pa sam morao birati hoću li jesti ili vidjeti Tinu. I tako sam bezbroj puta gladan išao u Zagreb. No, čim bih je uzeo u ruke, glad je nestajala kao da sam se najeo najfinijih kolača - priča tata Petar.

S obzirom na to da mu je Centar tada uvjetovao popravak kuće kako bi u nju mogao dovesti dijete, Petar je morao dići kredit. Za većinu sitnica, ali mjesečna rata od 600 kuna za njega više je od polovice primanja. Zato danas mala Tina i njezin tata u kućici od 28 kvadrata žive i više nego skromno. No, gdje ima ljubavi i domišljatosti kao pod njihovim krovom, ništa nije teško.

- Moj dan počinje u pet ujutro, kada se dižem i ložim vatru. Onda zamijesim kruh, jer nam je to jeftinije nego da ga kupujemo, i skuham joj rižu na mlijeku. Imam šest različitih vrsta jela koja sam naučio pripremati; nema baš mesa, ali je sve fino.

Kupam Tinu svaki dan, mijenjam joj pelene i perem robicu, a ostatak dana se igramo - navodi Petar dok pred novinarima dokazuje spretnost u mijenjanju pelena. Kaže kako uživa u svakom trenutku provedenom sa svojom djevojčicom.

Budući da nema nikoga tko bi mu pomogao oko nje, ipak bi volio kada bi uspio naći suprugu. No, odmah navodi i kako nije bitno bi li ona voljela njega, već prvenstveno kakva bi bila prema malenoj.

'Ne razumijem ljude koji ostavljaju djecu'

Nazorova: U tri godine jedan otac odvede dijete

Voditeljica doma u Nazorovoj Jelica Belošević kaže kako slučajeva poput Petrova gotovo i nema. Od desetak posto djece koja iz doma budu vraćena roditeljima, gotovo ni jedno ne ode samo ocu.

- Iskreno, uopće mi ne pada na pamet kada se posljednji put dogodilo da samohrani tata dobije dijete. Možda u tri godine samo jedan, ili čak rjeđe. No, Petar je divna osoba. Prava sirotinja s gomilom emocija, koja svoju kćer voli više od vlastitog života. Za razliku od većine koja isto tvrdi za sebe, ovdje je riječ o čovjeku za kojega možemo garantirati da je baš takav - navela je voditeljica Nazorove.

Događaji dana: 31.01.2006 15:13

Priča o tati heroju ganula Hrvatsku

Piše: Koraljka Djetelić
Foto: Miroslav Kiš

Izvor: http://www.jutarnji.hr/dogadjaji_dana/clanak/art-2006,1,31,brtan_valentina,8704.jl

NOVSKA - U maloj kućici Petra Brtana (37) u selu Sigetac nedaleko od Novske telefon gotovo ne prestaje zvoniti. S 1,5-godišnjom Valentinom na rukama Pero se javlja na pozive dobrih ljudi iz cijele Hrvatske koji mu nesebično nude pomoć.

- Ne mogu vjerovati da mi se ovo događa. Ja sam samo otac koji bezgranično voli svoju kćer i koji bi sve učinio da ona bude sretna - uzbuđeno nam je pričao Pero između telefonskih poziva.

Ipak, s obzirom na Valetininu dob, samohranom ocu na mizernu mirovinu veliki su izdatak i troškovi za dječje higijenske potrepštine. - Iz Doma u Nazorovoj poslali su mi pelene, ali ne znam dokad će mi to slati. Pa ako netko želi pomoći na taj način, može mi poslati vlažne dječje maramice, dječje kreme, šampone i kupke - skromno će Pero.

Međutim, kaže da bi mu pomoć dobro došla u donaciji brašna, ulja, šećera, tjestenine, mlijeka.

Odjeće za Valentinu, kaže Pero, ima dovoljno jer ju je dobio na poklon od prijatelja i obitelji, a dio je poklonio Domu u Nazorovoj. - Ma ja je imam dovoljno za svoju curicu. Onda sam višak darovao onoj dječici u Domu. Da se bar nekako i ja mogu odužiti svima njima u toj ustanovi za ljubav i toplinu koju su davali mojoj Tini.

A znatiželjnoj je Tini svaka stvar u kući zanimljiva. I kao i svako dijete u toj dobi, pokušava je staviti u usta. Igračaka ima tek nekoliko, ali Pero kaže dovoljno za sada. - Dobila je na poklon jednu lutku koja je čak veća od nje, ali lutkama se baš i ne voli igrati. Možda bi se igrala velikim autićem koji bi mogla gurati ispred sebe - kaže Pero.

Dom koji toliko zrači ljubavlju teško je u današnje vrijeme pronaći. Mala Valentina primjer je i koliko se ljubavi može pružiti. Svoje male ručice širi prema svakome tko uđe u njen dom, a s tužnim pogledom ispraća sve one koji odlaze. Oca uzbuđenog od najave velikih pomoći cijelo je vrijeme pratila svojim pogledom, a čim bi joj došao u blizinu, širila je ruke da ju je otac uzme u naručje.

- Nije bitan novac. I ovo što imam dovoljno mi je. Nekako ćemo preživjeti. Bitno je samo dok ima ljubavi. A nas dvoje je imamo jedno za drugo - zaključio je Pero.

Svi koji žele pomoći Tininom ocu mogu to učiniti na adresi:

Petar Brtan - Sigetac 13 - 44 330 Novska
Ili na tekući račun: PBZ 3204991471