Laganje

„Mama, Luka je upalio mašinu nisam ja, ja sam mu samo pokazao gdje je dugmić“ veli moj četverogodišnjak optužujući brata da je uključio mašinu za veš.
I šta sad da ja napravim, da se derem na njega?
Ne, to mu može izazvati traume.
Da ga udarim?
Još gore od deranja.
Možda da popričam s njim.....pa mogla bih.

Zašto djeca lažu?

Negdje oko treće godine djetetovog života pojavljuje se laganje. Dijete ne shvaća što je to laganje. Ono govorenje neistine ne shvaća kao nešto loše sve dok mu to ne objasnimo.
Djeca pribjegavaju laganju u strahu od kazne. Krivnju prebacuju na drugoga kako bi sebe izvukli iz kazne i time „prošli lišo“ a ipak su napravili što su htjeli.
Laganje se jako često javlja kod fizički zlostavljane djece. Djeca da bi se izvukla od fizičkog kažnjavanja lažu i time iskrivljuju istinu koja bi ih mogla stajati batina.
Definicija laži: Laži su svjesni pogrešni iskazi kojima se postiže određeni cilj. (psihofizički razvoj trogodišnjaka, profesorska predavanja)

Dijete nije svjesno laži.

Za dijete je laž samo blago krivljenje istine kako bi izbjeglo kaznu. Veliki je problem kad laž uzme maha u ranoj dječjoj dobi pa kad dijete shvati da s laži može manipulirati okolinom.
Stoga maloj djeci kojoj treba stvarati karakter, treba pomoći da lakše pređu preko laži kao odbrambene reakcije, jer ona sama nisu sposobna svladati se bez pomoći odraslih.
Najslađe laži su one umiljavajuće laži kojima dijete pokušava manipulirati roditeljima da bi došlo do svog cilja.Dijete laže da bi iskrivilo istinu, time vas zaintrigiralo na razgovor i u tom razgovoru vam se jako dopalo.
To su prvi začeci laži, kada dijete pribjegava neistini u svjesnoj namjeri da se nekom dopadne.

Motivi dječjih laži su različiti.

Na veliku žalost dijete najčešće laže iz straha i da bi se prikazalo u što boljem izdanju.
Djeca iz obitelji gdje je fizičko kažnjavanje svakodnevnica, jako puno lažu. U Biti oni rijetko kad govore istinu. Istina je za njih vrlo bolna, boje se istine jer istina im donosi batine. Sklonost djeteta laži se razvija i nadograđuje svakim danom ako mi ohrabrujemo dijete u njegovoj laži. Prihvatimo li djetetovo laganje kao nešto simpatično i “dio odrastanja” odgajamo dijete u laži. Ako dijete ohrabrimo da govori istinu, a roditelji je prihvate ma koliko ona bila neprijatna, otvara se put za odgajanje istinoljublja kod djece.

Prevelika očekivanja roditelja, kod djece izazivaju potrebu za laganjem.

Karla dolazi iz vrtića i ponosno pokazuje crtež:
“Kako si to super nacrtala Karla…” veli mama. Karla se ponosno smješka i prešućuje da crtež nije njen jer je njena mama uvjerena kako njena curica super crta i svaki put kad joj donese crtež iz vrtića mama je pohvali i zalijepi crtež na frižider. Karlinom se crtežu svi dive. Karla je predmet razgovora kad su gosti doma. Ali niko od njih ne zna kako Karli crteže u vrtiću crta njena najbolja prijateljica.
Karla ne želi nikome priznati kako ne zna lijepo crtati kao Marija jer bi se onda o Mariji lijepo pričalo a ne o njoj.

Djeca često lažu da bi se prikazala u što boljem svjetlu.
Lažu da bi realnost bila što blistavija i ljepša. Lažu da bi pobjegli iz realnog svijeta u svoj zamišljeni, savršeni svijet.

Mauro je dijete razvedenih roditelja. Mama i tata se stalno svađaju i u njegovom životu obiteljske sreće i idile nema. Odgajatelji to znaju ali isto tako slušaju svaki ponediljak kako je Mauro proveo predivan vikend s roditeljima u vikendici, kako ga je tata učio loviti ribu, kako su tražili hobotnice, skidali crviće za mamce, kako je mama svima kuhala lijep ručak...
Dijete živi u svom zamišljenom svijetu obiteljske idile. Nitko nema srca uništit mu taj njegov imaginarni savršeni svijet iako svi znaju da je to pogrešno. Mauro je dijete koje živi u lažu dok je u vrtiću a kad dođe doma dočekuje ga ne baš lijepa stvarnost bez laži, bez lijepih boja kojima skriva istinu.

Djeca lažu da bi se poistovjetila sa svojim idolima, bilo da su to likovi iz bajke, glazbeni umjetnici, likovi iz omiljene dječje serije, netko koga mi odrasli ne poznajemo. Usamljena djeca jako puno lažu. Oni su svojim malim glavicama često stvore lik koji im postaje najbolji prijatelj. Ako razgovaramo s njim ono će nam pričati o svom zamišljenom prijatelju kao o dječaku iz susjedstva.

Anamarija se odselila iz svog rodnog grada u drugi grad. Ostavila je prijatelje, vrtićku ljubav, tete odgajateljice, prijatelje iz kvarta.
U novom gradu je godinu dana. Vrlo neprijateljski je raspoložena prema svima tko joj se približi jer time ispoljava svoju ljutnju što se odselila iz poznatog okruženja ali i iz straha da opet ne ostane bez prijatelja.
Roditelji su zabrinuti jer u novom vrtiću ne razgovara s nikim, tetama govori o prijateljici Eni (koja u izmišljen lik), doma se igra s lutkicama i u igri razgovara s Enom kao da je tu, odmah do nje, rame uz njeno.
Odlučili su je poslati dječjem vrtičkom psihologu na razgovor. Poslije samo jednog razgovora Ana je odala teti psihologici što je muči. Ova je pobila sve njene strahove i otjerala svu laž i zamišljeni svijet samo jednom rečenicom:
“Nećeš izgubiti nove prijatelje, ne boj se sprijateljiti, ja ti želim biti prijateljica…hoćeš li se igrati samnom?”

Djeca lažu da bi se isticala među prijateljima, lažu da bi zaintrigirali drugu djecu, lažu da bi bili posebni. Nerijetko se u vrtićkim grupama izdvaja dijete koje ostala djeca ne vole i kojeg iz samo njima znanih razloga nikako ne prihvaćaju u svojoj igri.

Josipu je 5 godina. Najstariji je u vrtićkoj grupi. Jako teško se slaže s drugom djecom jer pokušava biti stalno u centru pažnje, želi da se sve vrti oko njega. Djeca to ne vole i ne prihvaćaju ga. Jučer se sve promijenilo odjednom…kako je Josip došao u vrtić tako su mu svi dječaci pohrlili u susret, došaptavajući se međusobno. Tete su odlučile istražiti što se dešava. Šta je to što je toliko promijenilo odnos dječaka prema Josipu? Nije im trebalo puno da shvate o čemu se radi… Riječ je bila o dobroj laži koju je Josip smislio kako bi privukao sve dječake sebi. Josipu je rođendan za par dana. Danas su sve police trgovačkih centara pune figurica Njinja kornjača. Zadnjih tjedana stalno se vrte reklame na televiziji “ DVD-ove kupi, kupone skupi i Njinja kornjače na svom rođendanu okupi”, pa je Josip rekao djeci da će ih svih pozati na svoj rođendan na kojem će biti Njinja kornjače, budu li se igrali s njim. Djeca kao djeca su mu povjerovala.
Tete ga nisu htjele dovoditi u neugodnu situaciju i tjerati da prizna svoju laž, već kako se rođendan približavao tako su se one dogovorile da dan prije rođendana stigne pismo u kojem  Josip obavještava da Njinja kornjače ipak neće stići na rođendan, da se ispričavaju svoj djeci i Josipu i žele mu sretan rođendan te kako se nadaju da će se lijepo provesti sa svojim prijateljima na proslavi.

Često se dešava da se djeca poistovjećuju s nekim likovima iz imaginarnog, zamišljenog svijeta bajki, filmova, crtića ali i s osobama iz stvarnog života.
Pa su tako curice princeze, oblače se i presvlače iz haljine u haljinu, dječaci su uglavnom trenutno aktulani likovi iz crtića i svi oni imaju najnovije igračke vezane za svoje junake.

Kako prepoznati da dijete laže:

• izbjegavaju pogledati odraslog ili ispitivača
• prekrivaju usta dok govore
• spuštaju pogled
• lice im se trzne
• vlaže usne jezikom
• često se iskašljavaju
• trljaju nos
• grebu se po glavi ili licu dok govore