A što sad?

Da bi se dijete uspješno presvuklo, mora u nekom momentu biti golo.
Kako doći do tog dijela, druga je stvar. Odijelca, košuljica, benkica, sve je to prepuno gumba ili "drukera" na najčudnovatijim mjestima - na leđima, na prednjici, sa strane, u drugom sloju tkanine, uz i između nogu. A prava radost je sve to obući, naročito ako stvari idu preko glave ili se kopčaju uz te vrlo živahne nožice. Ponekad mislim da bi bilo lakše strpati hobotnicu u vreću za krumpire a da joj krakovi ne vire.
Mrzi sve što ide na glavu ili preko glave. Ako joj kapica spadne na oči odmah počne meketati i izvoditi Ray Charlesa glavom.

Stalno je gledamo. Da li diše, jel` se miče, da li gleda.

Kao da je akvarij, stalno buljimo u nju. Kako bi bili sigurni da naše dijete po noći diše, ono spava u istoj prostoriji gdje i mi. Krevetac i komoda za previjanje čame u dječjoj sobi i prave društvo mnoštvu plišanih igračaka koje su, da bi zaslužile povlasticu dangubljenja u krevetiću, prošle kroz torturu s mašinom za pranje rublja.

-         Dijete ima hladne ručice!
-         Dijete ima hladna stopala!
-         Ne buni se, mirno plače ali ima hladne okrajine.
-         Stavimo je bliže radijatoru.
-         Stavimo je još bliže radijatoru!
-         Dijete i dalje ima hladne ručice!
-         Stavimo joj rukavice.
-         Zašto joj nisi obukao rukavice?
-         Kako to misliš - Stalno ih skida? -
-         Vidi kako ima hladne ručice, idem zvati patronažnu sestru neka  dođe i vidi a ti pojačaj grijanje.

Patronažna sestra je stigla:
-         Kako to mislite da li kuhamo dijete? Gledajte kako hladne ručice ima!
-         Nitko mi nije rekao da je to normalno.

Prvih mjesec dana

Nakon otprilike 10 dana bebi je otpao pupak tj. ono što je još ostalo nakon njegova  klemanja ili kako to u narodu kažu - povezivanja. Kao da babice vezu pupkovinu u čvor pa je gurnu u pupkovnu rupicu. Doduše, neki pupci (ajde vi smislite bolju riječ) tako i izgledaju.
Nakon sasušenja pupka dijete se po prvi put smije okupati.
Prvo kupanje prošlo je popraćeno hvatanjem za sve što se moglo uhvatiti i grčevitim plačem od 90 decibela. Daljnja slijedeća kupanja prošla su puno bolje i tiše. Ipak je ona ribica po horoskopu. Iako većinom spava, tu i tamo radi i ono po čemu su bebe poznate- plače.
Obično u doba kad bi roditelji spavali.
Čim je primiš u ruke, sunce tatino se smiri i zaspi.
Vrati je nazad u kolica i počet će plakati.
Uzmi je nazad u ruke i beba spava.
Razmaženo derište.
Na kraju smo je stavili u krevet između nas. Tamo spava li ga spava. Budi se jedino oko 1 i oko 5 u noći kad ogladni.

Nakon prvog hranjenja zaspi skoro trenutno nazad, nakon drugog puta ne zaspi do 7 ujutro. Ponekad malo plače ali više nekako mekeće i kenjka. Budilice je suvišna jer je taj izum namijenjen osobama koje nemaju malu djecu. I najmanji povod razlog je velikog plača; beba plače kad je gladna, kad se prenajela, kad ju smetaju pune pelene, kad je gola, kad joj je hladno, kad je pospana i kad je budna tako da već za kratko vrijeme otac djeteta s upravo sumnjivom poletnošću kreće na posao znajući da će se barem tamo moći malo odmoriti od zvučnog mini-uragana koji zahtijeva neprestanu pažnju.

Prvi izlazak s bebom izvan kuće doživljaj je za sebe. I zahtijeva pomno planiranje kao i jaku logističku podršku. Jer nije dovoljno jednostavno uzeti dijete u ruke pa ‘ajmo dva kruga oko bloka.

Prvo, potrebna su kolica.

S napretkom tehnologije i marketinga, više nije dovoljno da se kolica za dijete sastoje od površine za ležanje, nekakve zaštite protiv izravnih sunčevih zraka, četiri kotača i drške s pomoću koje ćemo cijelu tu skalameriju ponosno gurati po parku.

Sad su tu razne košare koje se u samo šesnaest poteza daju odvojiti od postolja i imaju ugrađeni krov (od tkanine, plastificiranog platna, kevlara...) koji se može postaviti u sedam različitih položaja od kabrio inačice do skroz zatvorene verzije koje dijete štiti čak i u slučaju iznenadne pojave plimnog vala. Ručka za guranje sad se može postaviti na obje strane kolica i u nekoliko različitih visina, pogodnih kako za roditelje višeg rasta tako i za štrumpfove.

Tu je još i providni pokrov koji štiti bebu od jačih strujanja zraka te orkanskih vjetrova, automatski suncobran koji se sam otvara na prvu pojavu svjetlosti jačoj od 100 luxa, disk kočnice, alu felge i specijalno dizajnirana torba zapremine 250 litara. Naravno, cijela ta konstrukcija nije predviđena za nošenje po stepenicama budući teži koliko i prosječna majka, ali, uz nadoplatu, dolazi sa alarmnim sustavom i satelitskom navigacijom.

Samo dijete mora se zamotati u nekoliko slojeva odjeće, s obveznom vunenom kapicom čak i kad vrijeme vani podsjeća na uvjete u afričkoj savani u 15 sati popodne, ljeti. Uz svu tu zaštitu, čudo je uhvati li beba uopće dašak svježeg zraka. U torbi koju svaki roditelj mora gurati skupa s djetetom mora se nalaziti slijedeća oprema; duda varalica, rezervna duda varalica, bočica sa sokićem, platnena pelena reinkarnirana kao ubrus, barem dvije rezervne pelene koje obično završe kao vrlo neugodno iznenađenje onima koji vršljaju po kantama za smeće u potrazi za nečim korisnim i treća duda koju se može poslati u potragu za prethodnim dvjema izgubljenim.