Vedrana Rudan. Supruga, majka, domaćica, spisateljica, kolumnistica, društvena kritičarka... Koju biste ulogu izabrali kao najdražu i zašto?

Kakva je Vedrana Rudan privatno, daleko od oka javnosti?
Ja sam, uglavnom, daleko od «javnosti». Ne volim premijere, modne revije, susrete na trendi mjestima sa «poznatim ljudima». Osoba sam koja najviše na svijetu voli biti u svojoj kući, saditi cvijeće, razgovarati telefonom sa Helom, znam da ne znate tko je Hela, nazivati djecu da li su okej, kašlju li, imaju li dovoljno love, što žele da im kupim...Svako jutro sama pijem kavu, deset puta dnevno čujem se sa mužem, razgovaram sa mačkom Petrom Krešimirom, a kad me nazove netko koga ne želim čuti, na čakavskom kažem, šinjora ni doma, ja san sluškinja, zovite opet za leto dan.

Foto: Rino Gropuzzo, Izvor: www.bijelavrana.com

Kakva ste kao majka? Kako ste odgajali svoju djecu i što bi oni danas rekli o Vama?
Dosadna. Davež. Opsjednuta strahom da će mi se dječica razboljeti, netko će ih pregaziti na cesti, ubit će se autom, zašto mi se ne javljaju, zašto mi se ne javljaju, zašto mi se ne javljaju... Šaljem im poruke, otvaram njihove bankovne izvode da vidim da li su u minusu, onda kuverte nevješto lijepim da izgleda kao da ih nisam otvarala... Djecu sam odgajala pod pritiskom ogromne ljubavi koju sam prema njima osjećala a osjećam je i danas. Dakle, čeličnom rukom na koju sam navlačila svilenu rukavicu. Moja me djeca poštuju. Mislim da je to ono najviše što roditelj može postići.

Mnoge od nas se bojimo da ćemo ponavljati greške roditelja, da ćemo biti njihove kopije. Kakva ste Vi majka u odnosu na Vašu majku, jeste li kopirali njene odgojne metode ili ste bili «samouki»?
Nisam kopirala svoju majku. Ona je u odnosu na mene i sestru uvijek bila popustljiva. Ja mojoj djeci nisam opraštala ni najmanje greške.

Koliko se razlikuje majčinstvo iz doba kada ste Vi prvi put rodili i danas?
Rijetko srećem mlade majke, ne znam o njima mnogo, mislim da im je teže nego je bilo meni jer zarađuju jako malo, krediti su skupi, stanovi se ne dobijaju. Nedostatak love ubija ljubav, prisiljava majke da se brže vrate na posao, svoje sirote bebe ostavljaju u bijednim jaslicama, dječica u jaslicama rastu bez ljubavi... Majke danas prerano ostaju bez svoje djece.

Otvoreno govorite o braku, muško-ženskim sukobima i zlostavljanju. Što biste preporučili ženama-žrtvama?
Lako je preporučivati, teško je učiniti. Hrvatska je ženomrzačka zemlja, pa ipak, život je za hrabre. Nasilnika treba ostaviti, okrenuti neki telefon, u Hrvatskoj ima ženskih udruga koje  mogu pomoći.

Tko je glavni krivac za sve veći broj zlostavljanja u obitelji i na koji način bi se ti  problemi mogli preventirati?
Uglavnom je glavni krivac muškarac. Muškarci su agresivni u braku zato jer su kukavice u životu. Ne mogu se suprotstaviti šefu, naći bolji posao, ne znaju kako svoju sudbinu uzeti u svoje ruke pa se opuštaju mlateći žene zato jer su one fizički slabije, a i sistem je na strani nasilnika. Ne vjerujem u prevenciju. Kad žena prvi put dobije pljusku ili čuje uvredu, neka pokupi dijete i ode. Koliko god to izgledalo kao nemoguća misija vrijeme uvijek pokaže da je to bio jedini način.

Tko bi se trebao najviše angažirati oko oko teme zlostavljnja u obitelji; država, udruge građana, pojedinci, možda crkva?
Država. Ali država, to su političari. Hrvatski političari su nasilnici, pijanci, lopovi, ženomrsci...Od njih žene mogu očekivati samo najgore. Dok se stvari ne promijene pomoć treba tražiti od institucija koje mogu pomoći. U Rijeci postoji Dom Svete Ane. Riječka Sveta Ana učinila je za nesretne hrvatske žene tisuću puta više nego država.

Neki Vas nazivaju feministicom. Jeste li feministica i što mislite o feminizmu?
Feministice su komadi koji misle da bi žene morale imati ista prava kao i muškarci. Slažem se s njima, pa ipak, nisam feministica. One su ipak «grupa», ja se uvijek krećem sama.

Foto: Rino Gropuzzo, Izvor: www.bijelavrana.com

Poznati ste kao žena bez dlake na jeziku koja se ne libi reći što misli, bez cenzure i sa mnogo žestokih riječi. Zašto ste odabrali baš takav nastup?
Ako čovjek želi na sebe skrenuti pažnju mora biti drugačiji. Ima mnogo žena koje govore a nitko ih ne čuje. Odlučila sam se za jezik koga će svi čuti, neki zato da bi se zgrozili rječnikom drugi da bi čuli o čemu govorim. Jedina sam u Hrvatskoj koja ovako govori. Kad moj način govora preuzme tisuću žena, onda ću ja progovoriti jezikom kojim, navodno, govore fine gospođe.

Mnogi kritiziraju Vaš način pisanja i nasupa. Pogađaju li Vas negativne kritike?
Ne. Ja sam u «javnosti» glumica. Oni koji me napadaju napadaju ženu koja sa mnom jedva da ima veze. Nekoliko sam puta na račun mojih nastupa pročitala tako duhovite kritike da sam se znala danima smijati. Posebno me zabavlja kad me rastežu klinci na internetu. Super je kad djeca pobjesne zbog gospođe u mojim godinama. Sto puta sam rekla, prodajem dojam, a ne istinu o sebi.

Posjetili smo Vaš website «Bijela vrana». Otkud baš taj naziv? Znači li to da se osjećate kao outsider, da ste protiv svih, ili da ste jednostavno ono što jeste: svoja?
Da, osjećam se drugačija od ostalih. Mislim da živim opuštenije od većine ljudi, ne tlače me ni muž ni djeca, ne razmišljam što o meni misle drugi, zabavlja me što nosim bijelo perje među crnim pticama.

Foto: Rino Gropuzzo, Izvor: www.bijelavrana.com

Prije godinu dana ste rekli da hrvatske nakladnike ne zanimaju Vaše kolumne. Danas Vas često možemo primjetiti u medijima, da li se sukladno tome promijenilo i mišljenje hrvatskih nakladnika?
Hrvatski su nakladnici čudna bića. Nekima od njih zamjeram nedostatak trgovačkog duha.  Moju novu knjigu «Crnci u Firenci» izdat će Profil, najuspješniji hrvatski nakladnik. To me jako raduje.

Možemo li uskoro očekivati još koju Vašu knjigu? O čemu ćete pisati?
«Crnci u Firenci» su knjiga o jednoj hrvatskoj porodici. Baka, majka, otac, kći, sin, lova, ljubav, seks, abortus, smrt, frka... Izlazi u svibnju. Dođite na Profilov proljetni sajam.

Vaše knjige su neki kitičari okarakterizirali kao «Reality show» ili književni «Nightmare stage». Da li taj necenzurirani «reality show» zapravo pomaže u prodaji knjiga?
Zašto se moje knjige prodaju, to nitko ne zna, najmanje ja sama. Svoju sam prvu knjigu «Uho, grlo, nož» napisala za svoju dušu. Danas mi je teško nabrojiti na koje je sve jezike prevedena. Ne bavim se analizom svoga uspjeha, uživam u njemu.

Kako komentirate sve veći broj reality show-ova, natjecanja i sličnih događaja koji stvaraju zvijezde preko noći? Biste li i Vi odabrali sličan put za promociju?
Glupo je zgražati se nad vremenom u kome živimo. Ljudi su oduvijek voljeli igre. Zašto je borba između gladijatora i lavova, tenisača, nogometaša, nešto  normalno, a nastupanje u Big Brotheru perverzija. Svako vrijeme ima svoje igre. Igrala bih se u nekoj Big Brother kući da sam mlađa ili da u njoj postoji hitna pomoć. Ljudi u mojim godinama mogu se igrati sam ako je liječnik u blizini.

Može li se živjeti od pisanja u Hrvatskoj?
Ne znam kako žive ljudi koji u Hrvatskoj pišu. Ja živim od pisanja. Odlično.

Intervju obavila: Marija Mačković

Posjetite Vedranu Rudan na njenoj web stranici, na adresi www.bijelavrana.com.

Ovaj članak možete komentirati i na našem forumu.