Razlika je u jednom kromosomu

André Larzon, 22, školovani umjetnik iz Gothenborga - Švedska, koji je do sada mnogo puta izlagao svoje slike, ilustrirao knjige, kalendare, uspješno prodaje svoje radove i često je prisutan u medijima.

U čemu je razlika između njega i nekog drugog umjetnika njegovih godina i zašto je Andréov uspjeh drugačiji? Razlika je u jednom jedinom kromosomu.
Baš zbog tog jednog kromosoma i dijagnoze Down sindrom kojom je već u prvim trenucima života obilježen, Andréu je prognozirana tamna i tužna sudbina prepuna tuge, boli, nesreće i samoće.

O nekom uspjehu u životu, diplomi, veselju ili sreći, nitko, baš nitko od stručnjaka i specijalista koji su ga od rođenja pregledavali, nije ni zamišljao, niti se podrazumjevalo da ide korak uz korak sa jednom takvom dijagnozom.
André obožava slikanje i koristi se raznim tehnikama poput ulja na platnu,akvarela i akrila.
Već kao dvogodišnjak počeo je pokazivati interes za crtanje pa su tako kist i boje brzo postale njegov način izražavanja i komuniciranja. On govori kroz svoje crteže.

Pored oca Arnea i mame Ann-Christine, poznatih slikara i profesora umjetnosti, Andréu nije nedostajalo inspiracije, gena ili poticaja za slikanje.

Knjiga za djecu sa ilustracijom Andréa Larzona, 1992.

Već kao sedmogodišnjak ilustrirao je naslovnicu knjige "Andréova knjiga" koju je za djecu napisala njegova mama a on je obogatio svojim crtežima.

Andre i njegova prva samostalna izložba 2001.

Prvu samostalnu izložbu održao je 2001. a potom je usljedio niz izlaganja. Njegova profesorica umjetnosti Inga Petersson, često šalje radove svojih učenika na razne izložbe bez da govori o tome da su to radovi i djela učenika sa posebnim potrebama.

Ovog proljeća Andre polaže maturu i završava četverogodišnje školovanje u Slottsbergs umjetničkoj gimnaziji ( http://www.slottsberg.educ.goteborg.se/munkeback/Bild.htm ) te će dobiti diplomu slikara - umjetnika. Za sada se André ne može odlučiti između želje za nastavkom školovanja na umjetničkom fakultetu ili umjetničkom aktivnošću i radom za osobe sa poremećajem u razvoju.

Slike veselih boja, osjećaj za sklad i kompoziciju su tek neki od znakova raspoznavanja ovog mladog i talentiranog slikara.

Dječak kojeg su liječnici proglasili drugačijim, beba kojoj nisu poklonili osmijeh ili poželjeli dobrodošlicu kada se rodio i čiji život su smatrali besmislenim nastavlja prikupljati pohvale, nagrade i aplauze za svoj rad i svoja djela.

Andréu nisu važna slava ni popularnost. Najvažnije mu je biti okružen ljudima koji ga vole i cjene i najvažnije mu je, naravno slikanje.
Nikakva dijagnoza i loše prognoze nisu ga od malih noga mogli, niti će ga zaustaviti.

Ja sam običan momak sa Down sindromom koji želi biti slikar, - rekao je Andre i nastavio ponosno hodati prema svom cilju.