Prva godina
Mjesec prvi

Rođendan!!!

Tata i bebulica imaju rođendan u razmaku od dva dana. Ja sam se svojedobno nadao da će se možda roditi na moj rođendan, kao što sam se ja rodio na onaj mog oca (da, imamo isti dan rođendan) ali je ona htjela imati vlastiti što nas ne sprječava da ih svejedno slavimo isti dan.

No, zna se tko će dobiti sve poklone. Rođendan se slavio dva dana tijekom jednog vikenda iz logističkih razloga jer svi naši prijatelji ne stanu u naš stan odjedanput. Za vrijeme pripreme jela i grickalica mala je opazila slane štapiće, smoki i čips na stoliću za kavu tj. njoj na dohvat.

Neopazice je dopuzala do jestivina, ustala i taman je htjela zagrabiti nešto kad sam ju spazio. Moja instinktivna reakcija je bio uzvik "Ne!", hvatanje nje pod pazuha te micanje od stolića na što je ona počela glasno protestirati.

"Ajoj, jadnice" - Pomislih ja - "Ipak je to tvoj rođendan. Evo, uzmi."- i vratih je za stol. Momentalno se smirila i velikim očima gledala što će uzeti dok joj je desna ruka lebdjela nad posudicama i od neodlučnosti i uzbuđenja migala prstićima. Na kraju je oprezno uzela jedan smokić a drugom rukom, za rezervu, jedan slani štapić.

Da ne duljim, slavljenica tog i slijedećeg dana nije večerala jer je cijelo popodne stalno nešto žvakala, od sira i kruha do smokića i čipsa a našao se tu i komadić slavljeničkog kolača koji se u stvari sastojao od tri kolača u obliku dva ježa pored komada "drveta" tj čokoladne rolade. Mala je bila cijeli vikend u centru pažnje i uživala u tome.

Postajemo paranoični
Jer mama trenutno obavlja praksu u operacionoj sali dječje klinike. (škola za medicinske sestre -instrumentarke, započela ju je prije nego je zatrudnjela, pauzirala s praktičnim dijelom od početka trudnoće do 6 mjeseci nakon poroda pa sad nastavlja dalje. Ja u šali kažem da sam ostvario san svakog pedofila jer sam oženjen za školarku.)

Svaki dan se vrati kući s nekom horror pričom kako se neko dijete opeklo vrelom juhom, kako je neko drugo popilo sredstvo za odčepljivanje odvoda i slično. Što znači da smo u kuhinji već maknuli svo ulje i ocat s dohvata dječjih ručica, samostojeći regal (lagano IKEA drvo) u dnevnoj sobi pričvrstili da ne može pasti ni da ga konji vuku a nekmoli jednogodišnje dijete, a na električnom štednjaku kuhamo na ona dva kuhala bliže zidu da mala ni ako slučajno odluta u kuhinju ne može dograbiti lonac nečeg vrućeg. Nastavimo li tako uskoro ćemo početi s protupožarnim vježbama i planovima za evakuaciju u slučaju potresa.

Naše dijete sad već samo istražuje hoda i puzi po cijelom stanu. Ostaviš je u dnevnoj sobi, za minutu je na sve četiri u hodniku, u kuhinji ili pokušava isključiti računalo u radnoj sobi. Barem su nam parketi čisti i uglancani. Što se ne može reci za njezine hlačice. Samo čekam kad će otkriti knjižnicu i moje knjige pretvoriti u materijal za reciklažu.

Godina 1
Mjesec 2

Na žalost, tata mora ići. Ne na službeni put već je uzeo 3 tjedna godišnjeg pomoći baki (svojoj majci) pri seljenju u novi stan. Na dan odlaska sam otišao tek u pola devet ujutro, iako sam ustao oko 7 jer sam sve nekako odgađao polazak; pa nahrani malu, pa se malo igraj s njom, pa odi na zahod da ne bi morao stati sa sva četiri upaljena žmigavca negdje na autocesti, pa se još malo igraj s kćerkom. Na kraju sam ipak otišao ispraćen dječjim smješkom i jednim malim prdcem.

Naravno da sam ta tri tjedna bio u redovitom telefonskom kontaktu sa majkom svog djeteta koja mi je iscrpno podnosila izvješća o rastu i napretku našeg potomka. Po mom povratku sam saznao da nam dijete može samo hodati, da me nije posve zaboravilo, da imamo dva zuba više i da DVD-player nije odolio znatiželjnim dječjim prstićima. O.K., to još nije onaj sigurni, samouvjereni korak, više je onako Imhotep style ili za one koji se ne zanimaju za stari Egipat, hod a la Boris Karloff. Osim što stari Karloff nikad usred hoda nije odlučio sjesti na pod i gurati kockice sebi u usta.

Unatoč tome što se po mom dolasku upravo probudila i onako bunovna me zbunjeno promatrala (ko je sad ovaj?), ipak mi se dala u ruke a pola sata kasnije smo se igrali kao da nikad nisam niti otišao. DVD-player me dočekao na mom radnom stolu, isključen iz struje i onako s napola otvorenom ladicom izgledao je kao da ga je netko pridavio. A nije. Već je naš mali tehničar htio ustanoviti koliko se ladica za dvd-ove da izvući ali ne pritiskom na gumb već uporabom vučne sile.

Kako je tata već neko vrijeme bio zainteresiran za kupnju novog modela koji čita i cd/dvd-ove predviđene za računala, nije mu teško palo što je stari pao kao žrtva dječje znatiželje. Sad barem znam kako ću ženi opravdati kupnju novog računala, kad ovaj više ne bude up-to-date. No sve mi se čini da će naše malo čedo nekako dohvatiti i nekoliko pari maminih ljetnih sandala, tamo negdje kad dodje vrijeme rasporodaja ženske obuće.

Na žalost, već drugi dan po mom dolasku je mama pokupila dijete i baku, sjela u auto i otišla svojim roditeljima. Ne zato što smo se posvađali ili su viđeni leteći tanjuri u našoj kuhinji već je tako bilo planirano jer nismo istodobno uspjeli dobiti slobodne dane ili dio godišnjeg. Tjedan dana će svi skupa ostati u Hrvatskoj kod njezinih roditelja a zatim će se moja draga vratiti sama, baka-dadilja otići na nešto nalik  (zasluženom) godišnjem oporavku a mala ostati prepuštena na milost i nemilost baki, djedu i silnom količinom pilića, mačića i novih stvari za istražiti.

Mi smo dobili priliku malo se odmoriti, posvetiti se jedan drugome (da, to uključuje i ono na što ste pomislili, vi prostaci) i otići navečer van bez pomnog planiranja i logističke podrške. Naravno da i mi redovito dobivamo izvješća o tome što, gdje, kako i zbog poradi čega. Vijesti koje dobivamo više su nego zadovoljavajuće. Mala je cijelo vrijeme na svježem zraku, igra se do iznemoglosti a stekla je i naviku da umjesto da hoda, posvuda trči.
Carpe diem.

Znajući kakva meka srca baka i deda imaju, vjerojatno ćemo nazad dobiti hiperaktivno razmaženo i debelo dijete. Morali smo ih upozoriti da ne bi bilo zgoreg da zatvaraju vrata od svog zahoda. Jer tamo drže veliku kantu s ostacima od jela. Koje kasnije pojedu kokoši. Ali bi se moglo dogoditi, u trenutku nepažnje, da u zahodu zateknu jedno malo, sretno, musavo dijete, kako sjedi i slasno tamani napoj.