Godina 1, mjesec

I došlo vrijeme za preotimanje kćeri razmetne iz narjučja bake i djeda. Bojali smo se da će nas kćer nakon 4 tjedna zaboraviti i da će prvi ponovni susret bit pun dječjeg nepovjerenja, bježanja iza bakinih skuta, a možda i suza. Ništa od toga. Suza niotkuda, nepovjerenje je nestalo za 5 minuta a skuti su ionako bili metaforični jer baka većinom nosi hlače.

A da je naše dijete još malo naraslo, to stoji. Usta puna zubi, siguran hod i nevjerojatna izdržljivost u višesatnom igranju i trčanju u kombinaciji sa stalnom željom da se ide van (vrt, dvorište, kokošinjac...) i nezajažljivom znatiželjom - to je naš potomak.

Još uvijek isprobava jestivost sveg i svačeg i, rekla je baka, samo oštro oko i hitra ruka spriječilo je da gurmanka ne sazna kakav okus ima sasušena gujavica, dok su neke stvari ipak isprobane, primjerice razno samoniklo bilje, ukrasne figurice i mačji rep.

I, neka se zna, pri ponovnom susretu ispružene ručice bile su prvo u pravcu oca. Koji joj je valjda bolje ostao po sjećanju po tome što se bolje zna igrati s malom djecom od mame. Drugim riječima - više se krevelji, radi zabavnije face i majmuna od sebe.

Put nazad protekao je bez većih poteškoća a potomak (potomčica?) je na  putu jeo što i mi - sendviče i sokove. Mlijeko s keksima i kašice što smo joj ponijeli za put nije htjela ni pogledati. Ali šunka i kruh...mmm, vjerojatno si je mislila - da mi je još malo mladog luka... Za jedno malo dijete ima poprilično mesnate nožne palce. Pa su ti debeli palci izvor bezgranična veselja jer ih mama i tata često pipkaju, škakljaju i guraju sebi u usta. A i škakljiva je. A najškakljivija je oko vrata i po leđima

Posve smo prekinuli s mlijekom u prahu i prešli na kravlje. A i na pite s mesom, sendviče sa šunkom, kolače i manje-više sve što i mi jedemo. Kad sjednemo za jelo želi obavezno i ona biti za stolom. To su je baka i djeda naučili. A osim tih trikova zna i koliko će bit velika kad odraste. Kad ju to pitate diže ruke u vis.

I aplaudira kad padne. Ako se pitate zašto, odgovor je jednostavan. Kako se dijete ne bi prepalo i plakalo svaki put kad padne pri hodanju, a hvala Bogu, spotiče se na sve i svašta,od igračaka do zraka, baka i djeda su pljeskali i vikali -Bravo!- svaki put kad bi pala. Pa je mala to pokupila i sad svaki put kad opadne na guzu aplaudira sama sebi.

Godina 1, mjesec 4

Naša kćer je protivnik krzna. U stvari, gadi joj se. Bilo što krznato ili dlakavo. Maline. Breskve. Čak i mačke. Čim osjeti krzno, privuče ruke prema vratu, nabire nos i bježi od toga. Čudno, ali mucice s poda joj se ne gade. To uredovno pokušava pojesti. A za vrijeme šetnje vani stalno kupi čikove po ulici.

Ili je neki manijak za čistoću, što čisto sumnjam s obzirom na količinu igračaka razbacanih po kući ili je ovisnik o nikotinu, što znači da je na baku s tatine strane. I maše ljudima po cesti, u autobusima i autima u prolazu. Prijateljski nastrojeno dijete.

Uredovno vrijeme za spavanje po danu je oko 10, 14 i 16 sati. A navečer se umjesto uspavankama, nunanjem i sličnim služimo metodom ignoriranja. Što znači da ju spremimo u krevet, ugasimo svjetlo i izađemo iz sobe ignorirajući njen plač i njakanje. Nakon 10 minuta ona spava na trbuhu s guzom u zraku. Srećom pa to pali. Kod nekih mojih poznanika bi ta metoda dovela do toga da susjedi zovu policiju jer "u stanu prijeko dijete neprekidno plače već dva sata".

Hladnjak je čarobno mjesto. Pun je jestivih stvari a svjetlo unutra se pali kad god otvoriš vrata. A ni ladice, ormarići i električni uredjaji s puno gumbića nisu nezanimljivi. Znatiželjni prstići su posvuda. Tako ja jedanput tipkam za računalu držeći svoju bežičnu tipkovnicu na koljenima kad odjedanput svako peto slovo odleti 2 reda niže. Pogledam na tipovnicu, sve u redu. Krajem oka ulovim neki pokret pored moje noge a ono mali prstić pritišće - enter- na numeričkom dijelu tipkovnice.

Dijete mi je ponekad nečujno poput Siouxa. Osim kad izražava svoje negodovanje, recimo kad je vadimo iz hladnjaka, onda je tiha poput podivljale mačke zapele u bačvi u kanjonu jeke. Baka (svi je zovemo "baka" iako je maloj u stvari prabaka) dresira malu.

Osim pljeskanja kad padne na dupe, trenuto uči pokazivati gdje se na licu nalaze oči, nos i usta. Na upit "koliko ćeš biti velika kad narasteš?" mala diže ruke visoko u zrak a na pitanje "pošto pura?" mala odgovara dizanjem kažiprsta u zrak. Po nekoj pjesmici pura košta jedan forint. Nije ni čudo da naši hrle u Madjarsku u šoping.