Pelene više ne služe samo za previjanje dijeteta.
Već i plišanih medvjedića i lutki.

Ne, nismo poludjeli (iako, da smo normalni već bi poludjeli), već nas mala oponaša. Tako ona jednu večer nosi medvedića u dnevnu sobu, onako brižno kao što to mala djeca znaju, držeci ga za jednu nogu, uzima dekicu za previjanje, poravna je na kauču, stavi medvjeda na dekicu i ode u svoju sobu.

Onda nas je počela zvati "njačući"  sve dok nismo došli i zatražila da joj otvorimo ormar i uzmemo pelenu i kremu.

Onda se s time uputila do mede, maramicom mu "očistila" guzu, sama otvorila kremu i namazala ga  i pokušala mu staviti pelenu. Kako ipak nije čudo od djeteta, nije uspjela pa je od nas tražila da mu obučemo pelenu.

Od tada svaka lutka i plišani medvjed kod nas nosi pelene. Kad nam dođu gosti, čudom se čude inkontinentnim igračkama.

Godina 1, mjesec 9

Kahlica još uvijek nije posve u upotrebi.
Doduše sjedne ona na nju kad je tamo postavimo ali obično već nakon 10 sekundi otperja nekud gologuza.

Zimski kašalj koji traje od sredine jeseni donio je jednog četvrtka i prvi poziv iz jaslica da pokupimo malu jer je zakurila na 38.6 celzijusa.
Tako da je u petak mama izostala s posla a tata na svoj slobodni ponedjeljak otišao sa živim kaloriferom dječjoj doktorici.

Koja je maloj pogledala u ždrijelo, objavila da pacijent ima gnojne krajnike i prepisala joj antibiotični saft. A tati bolovanje do petka.

Iako mala od utorka nije imala temperaturu, ostala je taj tjedan s tatom kod kuće, koji je to vrijeme iskoristio za ličenje i slične radove u skoro dovršenom stanu. Koji je već dva-tri mjeseca u skoro dovršenom izdanju.

Problem uzimanja kapi protiv kašlja riješio sam metodom koju koriste dreseri. Prvo sam maloj pokazao kockicu čokolade (osmjeh od uha do uha) pa onda žličicu s lijekom (mrštenje). Pa bi nakon svake uzete žličice dobila kockicu čokololade.

Za 2 dana se smiješila i na žličicu znajući da nakon toga slijedi slatkiš. No kod antibiotika je to palilo samo prva dva puta. Nije ni čudo, saft je i meni bio odvratan i da sam ona, ne bi ga uzeo za cijelu tablu čokolade. Što u biti i ona čini.

Tj. ne čini.

Pa ju za svaku žličicu moramo prvo stjerati u neki kut a nerijetko je potrebna i koordinirana akcija oba roditelja da žličica antibiotika završi u ustima a ne svugdje samo ne tamo.

Prva šteta je učinjena. Nekako se, dok sam ja ličio spavaću sobu, dočepala mojih naočala. Naravno, onih novijih, skupljih. Koji sad mogu eventualno posluziti kao cvikeri. Jer je mala otkinula oba krilca. Od kojih sam našao samo jedan.
 I bila je kažnjena.

S par pljuski po ruci. (već čujem zgražanje pučanstva i Super dadilje)

Na prva dva je mislila da se igramo pa se smijala. Pa sam ju morao malo jače. Uz pokazivanje strganih naočla, povišenim glasom. Na što se, razumljivo, rasplakala.

Najveća kazna je što joj nakon toga nisam dao dudu. I nisam je uzeo na ruke. Nego sam je pustio da se plače. Nakon par minuta se pojavila preda mnom vlažnih očiju i s drugim krilcem od naočala u ruci u znak pomirenja.

Razgovjetno govori "mama" i "tata". Nakon toga slijedi "Aua" (njemačka verzija našeg "jao") i "kava" koja više zvuči kao "kaua". Te riječi izgovara i "na zapovijed".

- Reci mama. -
- Mama. -
- Reci tata. -
- Tata. -
- Reci kava. -
- Tata. -

Godina 1, mjesec 10

Baka i djeda opet imaju zadovoljstvo par tjedana biti sa unukom. Odmor od djeteta mi iskorištavamo produktivno. (perverznjaci jedni, znam što mislite)

Mama za povremena popodnevna drijemanja a tata za ličenje vrata i drvenine u stanu što bi, da je dijete prisutno, bilo otežano čestim popravcima svježe nanesesene boje i ribanjem akrilne boje s neog koga znamo.

Na ambalazi boje ionako piše da najbolje prijanja na maloj djeci i kućnim ljubimcima. 

Prvi ponovni susret tata-kći nakon 4 tjedna bio je kao da nikad nismo ni bili odvojeni. Odmah mi je počela pokazivati najnovije igračke kojih sad kod bake i djede ima na lopate. Najnoviji ponos je konjić za ljuljanje koji, kad mu stisnete uši njišti ili zvuči kao da galopira. Morat ću si nabaviti štitnike za uši.

Jer sam prije ja bio njezin konjić.

Ošišana je na "fudbalerku".
Što je bakina predodžba kompromisa izmedju moje želje da kćer ima dugu kosu (kad je žensko nek se barem vidi) i pratičnosti da kosa ne upada u oči.
Jer mala ne voli špangice.

Pa sad na čelu ima šiške, sa strane postepenu  a otraga kosu do ramena. Veri šik.

Grozno je ljubomorna. Na mamu.  Ako tata i kćer leže i gledaju televiziju i mama se pokuša priključiti, mala će se odmah početi buniti i gurati mamu od tate. Ista stvar slijedi vidi li mamu i tatu kako se grle. Odmah njače, plače i silom nas želi razdvojiti.

 Toliko o harmoničnoj obitelji kakve se vide na reklamama.