Svojim prepoznatljivim britkim i humorističnim stilom pisanja, Aris nas je već mnogo puta oduševio prepričavajući zgode i nezgode njihove curice. Ovaj put napravio je odmak od dječjih tema i pozabavio se predmetom bez kojeg nijedna žena danas ne može zamisiti život. Naravno, čak i bez naslova je jasno da se u tekstu radi o torbama. Stoga, uživajte.

CRNA TORBA

Povijest nas uči da se nekada ljudski rod dijelio na dvije skupine. Na one koji su lovili i one koji su sakupljali. Pri tom ne mislimo na lovce na suknje ili sakupljače znački i poštanskih kočija. Govorimo o vremenima kada je moderni čovjek bio tek gruba skica u evolucijskom planu. Oni koji su lovili, većinom su bili muškarci. I tek pokoja predstavnica ženskog roda čiji su potomci kasnije evoluirali u Bugarske bacačice kladiva. Muškarcima i onima koji su se tako osjećali za lov je bilo potrebno oružje koje su, naravno, nosili spremno u rukama.

Žene su se pak bavile sakupljačkom aktivnošću. Skupljale su jestivo bilje, plodove i slične samonikle đakonije te prljava krzna i polupojedene male šumske životinje koje su njihovi veliki lovci ostavljali sveudilj pećine. I zato su im bile potrebne slobodne ruke ali i nešto u što će staviti sakupljeno. Tako se rodio predmet bez koje se buduće generacije žena osjećaju golo i besmisleno.

Promatrajući moderne žene, teško ćete ugledati neku od njih bez torbice obješene oko ramena.
Ženska torbica, smišljena kao vrlo koristan predmet, transformirao se tijekom vremena u objekt bez kojeg je žensko biće nezamislivo. Kao što nam u igri asocijacija na riječ klokan odmah pada na um njegov tobolac, tako na riječ žena, većina ljudi, ili barem oni manje opsjednuti seksom, odmah pomisle na - torbicu. Svim tim torbicama, bilo one velike ili male, od plastike ili najfinije krokodilske kože (svatko tko je ikada pomilovao krokodila a sačuvao dotični ud mora se upitati kako krokodilska koža može biti fina) zajedničko je jedno svojstvo - nošenje hrpe različitih stvari koje su svakoj ženi u nekoj životnoj situaciji neophodne. Nevjerojatno je što sve i u kojoj količini žene nosaju unaokolo.
Najbolji svjetski fizičari sastaju se svake godine u mjestima sa ugodnom klimom da bi raspravljali o stanovitoj fizičkoj anomaliji vezanoj uz pojavu ženske torbe.

Naime, pratite li pažljivo žene dok traže nešto po svojim torbicama, uvidjet ćete da sveukupni obujam izvađenih predmeta uvelike nadmašuje obujam torbe u kojoj su te stvari nošene. Zar se nikada niste zapitali kako žena može u torbicu dubine 20 centimetara, gurnuti ruku do lakta? I tako se za vrijeme jednog osobito plodonosnog kongresa fizičara rodila teorija crne torbe. Teorija crne torbe povezuje teoriju o famoznim svemirskim crnim rupama sa fizičkim zakonitostima koje vladaju u ženskim torbicama. Svemirske crne rupe, to već zna svako dijete, u stanju su bespovratno progutati sve što je u njihovoj blizini, pa čak i svjetlost i zbog toga se nazivaju "crnim rupama". Crne torbe pak ne samo da su u stanju pohraniti jednostavno nemoguću količinu predmeta, već se u određenoj prilici ti isti predmeti mogu nazad izvući iz torbe.

Kao i svemirske rupe, i ženske torbice gutaju svjetlost. U njihovu nutrinu se jednostavno ne može vidjeti i zato svaka odrasla žena posjeduje s vremenom izučenu vještinu traženja tvari u torbi taktilnim putem.
Blagodat modernog doba donosi ljepšim polovicama ne samo mogućnost izbora oblika, dizajna, veličine i litraže, već i mogućnost istodobnog posjedovanja više komada tog simbola ženstvenosti.
Što također znači da većina predmeta jednom pohranjena, ostaje godinama izgubljena u njoj, oviseći o trenutnom hiru vlasnice te sposobnosti pronalaženja dotičnog predmeta u tom bezdanu.
Za potrebe znanosti, znanstvenici su istražili nekoliko primjeraka ženskih torbica te ih podvrgli najmodernijim uređajima i istraživačkim tehnikama. Proučavali su sastav materijala, njegovu otpornost i fizičko-kemijska svojstva, ispitivali unutrašnjost eho-aparatima, ultrazvukom, rendgenom te grubom uporabom sile te je na kraju secirali.

Izvješće koje je pročitano na jubilarnom 33. okupljanju fizičara bacilo je novo svjetlo na mnoge nepoznanice o fizici zakrivljenog svemira te izazvalo mnoge polemike među akademskim krugovima i trokutima. Rezultati istraživanja objavljeni su u eminentnim stručnim časopisima koji se bave pitanjima zakonitosti svemira, kao i u svim časopisima s rubrikama "izgubljeno - nađeno".
Kao što smo već rekli, količina materije koja stane u žensku torbicu po svim pravilima zdravog razuma normalno fizički nije moguće smjestiti u istu koja ima točno određene vanjske granice, ali upravo je tajna u tome što većina vlasnica torbi nema pojma o fizici kao znanosti i trpaju u torbu dokle god stane nemajući pojma da je prostor unutar torbice određen fizičkim zakonitostima koji prelaze u teoriju paralelnog prostora-vremena a usto je i zakrivljen. Kome ovo zvuči komplicirano, sjetite se samo koliko ste puta pitali vašu ženu / djevojku / prijateljicu / članicu bugarskog olimpijskog tima
(nepotrebno precrtati), ima li, u tom trenutku željeni predmet, a da je ona odgovorila negativno?

Kada je vlasnica masivne torbe veličine šatora zadnji puta rekla rekla: "Čini mi se da sam ostala bez papirnatih maramica?" Uzmimo za primjer kada usred lijepa i sunčana dana iz vedra neba počne padati kiša. Izgledaju li one iznenađene?
Nipošto, iz torbice naprosto izvade kišobran koji bi svojim dimenzijama mogao zaštititi cijelu romsku obitelj skupa sa kućnim ljubimcima. Gotovo nema tog lijeka koji ne leži negdje u nutrini tog zagonetnog predmeta. Tablete protiv glavobolje? Nema problema.

Sredstva protiv začeća?
Kako da ne, zaštićena sam do slijedećeg svibnja.
Sva je vjerojatnost da će lijek protiv raka pronaći upravo žena. U svojoj torbici.
Bez torbice žena se osjeća gola, ranjiva, nepotpuna te izložena pogledima što je psihičko stanje jednako ovisništvu. Pogledajte ih samo dok hodaju po cesti. Žustra poslovna hoda, očiju uprtih u svijetlu budućnost, koračaju čvrsto tiskajući laktom torbicu ovješenu o rame. Pokušate li im oteti torbicu, udarit će u strašnu dreku i viku, postati histerične lijevajući suze sveudilj unaokolo. Žena zna - izgubi li torbicu, raskinuti će se simbiotska veza između žene-nositeljice i torbice-utjelovljenog simbola zaštite i sigurnosti.
Pokušate li istresti stvari iz torbice veličine 30 cm x 30 cm vjerojatno ćete zatrpati prostor od 4 kubična metra do visine koljena.

Primjer? Svaka ženska torbica sadrži šminku. Nepisano je pravilo ženskog bića da se van ne ide bez šminke. Dakle, pobrojat ćete jedno 3 -4 ruža za usne, dva-tri sjenila, mjesečno pakiranje pudera i još nekoliko vama nepoznatih predmeta koje možete svrstati pod šminku jedino po napisanom imenu proizvođača. Onda su tu papirnate maramice, jedno njih pedesetak, što iskorištenih za skidanje šminke, što još sa uporabnom dozvolom. Ogledalo, ogledalce moje, kao i nekoliko vrsta češljeva i četki za kosu spremni uljepšati ženu u svakom momentu. Kišobran, kao što smo rekli, također je tu.
Adresar sa adresama, imenima i telefonskim brojevima svih ljudi koje je vlasnica upoznala od svoje druge godine života plus najnužniji sporedni telefonski brojevi poput pomoći na cesti, servisne informacije te telefonskog broja Akademije za primijenjenu umjetnost u Bocwani.

Za utaživanje gladi tu se nađe nekoliko vrsta keksi, guma za žvakanje te čokoladnih tortica za koje ste (s pravom) mislili da se ne proizvode od vaše devete godine. Tu su i nevjerojatne količine papirića sa zabilješkama čija je masa identična papirnoj masi koju dobijete od jedne sekvoje srednje starosne dobi. Naravno, i novčanik je tu. On sam je već priča za sebe. U novčaniku se osim ponešto novaca mogu naći mase starih računa te odeblja količina članskih iskaznica i kartica od kojih je većina njih istekla još dok je hipi pokret bio u zamahu. Reklo bi se da je ženski novčanik manja verzija ženske torbice.

Kemijske olovke i razne pisalice kao da se množe u mračnim džepićima i kutovima torbice, a nerijetko se može naći i drugi sitni uredski pribor tipa ravnala, seloteja ili bermudskog trokuta, šiljila i gumice. Sitni kovani novci izgubljeni na dnu torbe povećavaju sveukupnu težinu iste za oko dva kilograma žive vage. A dobar dio pronađenih vizitki mogu se glatko uručiti povijesnom muzeju s obzirom da su pripadale ljudima sada već davno pokojnima. Nekoliko tampona ili higijenskih uložaka svaka žena ima u torbici, srećom - onih od čiste, netaknute vrste. Utočište u torbici također su našle i legije ključeva nepoznata porijekla. Nađe se tu ključeva velikih, malih, počasni ključ grada kao i ključ nuklearnog silosa susjedne države.

Sve gore navedeno stalna je postava. Nerijetko se mogu tu još naći i pokoji par gaćica (nadajmo se neupotrijebljenih) te vječiti rezervni par hulahopki, tvrdo ukoričeni primjerak ‘‘Rata i mira‘‘ koje namjerava vratiti u knjižnicu već tri godine (evo, evo, sutra ću) i nekolicina zametnutih naočale za čitanje koje su osnovale klub zaboravljenih ali ne i napuštenih.
Dodajmo tu još sitnog smeća u obliku mrvica, sitnih komadića papira, stoke sitnog zuba i radioaktivnog otpada i imamo kliničku sliku što sve jedna žena drži u svojoj torbici.

Poštarska torba za vrijeme Božićnih praznika, blagodat je za nošenje spram ženske torbice u gotovo bilo koje doba godine. Muškarci koji žele nabildati svoje mišiće ali ne i dati silnu količinu novaca za teretane, umjesto s utezima vježbaju sa ženinim torbama.
Čak i one torbice za koje, zbog minijaturnosti, mislite da unutra jedva stane kutija cigareta, upaljač te ključevi, ako izvadite kutiju cigareta, sadrže u sebi više nego je to muškom umu shvatljivo.
Na plaži za vrijeme ljetnih mjeseci često se može vidjeti scena izvlačenja iz torbe nekoliko ručnika king-size veličine, dovoljno sendviča da utoli glad cijelom domu za maloljetne delikvente te palete kozmetičkih proizvoda da pocrnite ali i izgorite.

Tu i tamo, u novinama se mogu pročitati članci u kojima se navodi kako je taj i taj dana toga i toga nestao i nitko ga više nije vidio. Policija sumnja na ubojstvo, žena sumnja na nevjeru i bijeg a susjedi sumnjaju jedni na druge. I ponekad su u pravu, nesreće se događaju, nevjere su moguće.
Pa ipak, kada sve solucije zakažu i kada se nijedna teorija ne dokaze, možda, samo možda, bilo bi pametno zaviriti u žensku torbicu.
Tko zna, možda je tražio tabletu protiv zubobolje i previše se nagnuo?