Jedna duda preživjela je čistku. Tražeći neke igračke koje su se u igri otkotrljale ispod kauča radoznalo dijete uočilo je objekt svoje nekadašnje žudnje i počelo oduševljeno vikati "Duda! Moja duda!" i moliti da je izvučemo. Uz hrpu mucica od prašine i nekoliko igračaka na svjetlo dana na trenutak ispade i jedna duda. Koja odmah zatim kradomice nestane u maminom džepu.

-"Duda? Kakva duda? Nema tu nikakve dude." -
Dijete nas je malo zbunjeno gledalo, provirilo ispod kauča i nakon jednog optužujućeg  pogleda otišlo se u dječju sobu duriti. Pune dvije minute, nakon čega se vratila zainteresirana nečim sasvim drugim. Slijedeće na redu su došle pelene. Postepeno smo je po danu ostavljali bez pelena i svakih pola sata stavljali na kahlicu s koje bi ona nakon 20 sekundi vrpoljenja gologuza otperjala nekuda. Duže ostavljanje bez pelena često znači pranje poda i mijenjanje hlača jer mala ne "dihta" baš dobro.

S vremenom se i odnos prema pelenama promijenio. Dijete po danu nema pelene i traži kad mora ići na zahod, po noći joj još trebaju. Za kakanje nam još trebaju pelene, mala inzistira na tome da kaka stojeći što izgleda kao da diže nevidljive utege: svakih 20-30 sekundi izgleda vrlo koncentrirano i pocrveni u faci. Često se pritom drži za nešto. To joj je valjda genetski, ponekad bi i tata najradije za "ono" vrijeme držao oči pokrivene da ne ispadnu iz duplji.

Jesen stiže, dunjo moja, a s  njom i jedno od radosti života na selu: ručno branje kukuruza posijanog na površini veličine nogometnog stadiona. Dobra kćer, kakva već jest, ode mama pomoći svojima brati kukuruz a tata i njegova kćer su ostali kod kuće. (da, moja je, nema sumnje).

Nerad je djelo vraga- kaže Torquemada pa smo dane bez mame iskoristili za detaljno prljanje stana time što smo u njemu piliti, bušiti i naveliko upotrebljavati čekić; jednoglasno (tata je glasao) je odlučeno da ćemo u vlastitom aranžmanu od dječjeg krevetića napraviti krevet na kat. Pa smo kupili građu, vijke i ostale potrebne stvari i napravili kaos u stanu. Mami smo telefonski javili da, za dobrobit njena duševna zdravlja, nikako ne smije prijevremeno doći kući. Tatin (moj)  zadatak je bio od običnog kinderbeta napraviti krevet na kat, zadatak mog čeda je bio skrivanje šarafa, krađa čekića i bježanje u kupaonu svaki put kad bi uključio bušilicu.

S obzirom da krevetić tri dana nije bio za upotrebu, mala je spavala u mom krevetu, skupa sa mnom. Dakle... Ako bude tako spavala kad odraste, nitko ju neće htjeti ženiti. Ona se vrti, otkriva, gura petu u rebra a u trenucima mira spava u nekim neobičnim položajima; znao sam se po noći probuditi a ona savinuta kao bumerang s guzom meni pred nosom. Ah, da, i prdi u snu. A i krade jastuke. I zna tako škripati zubima u snu da ponekad mislim da će joj gebis ispasti. Žena za poželjeti.

Prije nego je mama došla proveli smo dva dana u čišćenju tako da je mama došla u čisti stan. Krevet je testiran, može izdržati barem 85 kg tj. tatu i kćer skupa. Ogradice sam ostavio, jer je još nesmotrena i mogla bi u igri kresnuti s kreveta na pod. Zato krevetić za sad izgleda kao lovačka čeka usred dječje sobe. Maloj je sad najzabavnije penjati se i spuštati po krevetnim lojtricama.

U međuvremenu smo danju totalno odviknuti od pelena, po noći zavisno o tome da li je  prije spavanja išla piškiti ili ne jer su istraživanja i praksa pokazali da se mala, ako ne ode na zahod prije spavanja, većinom probudi mokra. Potrošnjom zadnje pelene odlučili smo ne kupovati nove i riskirati često mijenjanje krevetnine u dječjem krevetiću. Svakodnevni ritual prije spavanja sad je ajmo-oprati-zubiće-otići-na-zahod-poljubiti-tatu (ili mamu, zavisno tko uspavljuje dijete) - pa u krevet. U 20 puta mala je po noći mokra samo jednom tako da smo zadovoljni.

Ne samo da smo odviknuti od pelena već i od kahlice. Jer mala ide na zahod kao velika. Uzme si klupicu, lijepo digne zahodsku dasku, popne se na školjku,  skine gaće i hlače i sama sjedne. Za vrijeme "posla" podupire se s obje ruke jer bi inače u žaru borbe upala put kloake. A kad nešto obavi to obavezno moramo vidjeti jer mala zove sve dok netko ne dođe vidjeti od čega ćemo se oprostiti put jadranskog sliva. Ili kud svo to sranje već ide.

Nekako mi se čini da još ne razlikuje pišanje od kakanja. Jer ponekad hoće ići 3-4 puta na zahod u roku od pola sata. Onda znamo da moramo otići s njom i zadržati je neko vrijeme zahodu da bi nešto obavila. Inače bi zbrisala sa školjke u roku keks. Ponekad vukući pola metra zahodskog papira zaglavljenog među guzovima.