...Započeo sam sa dresurom. Sociolozi bi to nazvali "odgojem" ali u principu koristim dreserske metode nagrađivanja za dobro obavljene zadatke. Primjerice, pospremanja sobe ili učenja brojki i slova. Jedino ne koristim kockice šećera već "smoki". Recite što hoćete, stvar uspijeva...
Kako nam jedan vrtić zbog našeg radnog vremena za kojeg nitko nenormalan ne bi rekao da je nenormalno, nije odgovarao, odučili smo se za onaj drugi koji je u stvari u našim planovima bio označen "Plan B" jer je nešto dalji i skuplji od ovog kojeg smo sad morali odbiti. Glavno da smo mjesto u vrtiću dobili. Tako da nismo morali posegnuti za "Planom C". Kojeg u stvari nismo niti imali.
Upala mi je mala nedavno u kupaonicu dok sam se tuširao. Vjerojatno nisam dovoljno okrenuo ključ u bravi ili sam jednostavno zaboravio zaključati. Mala me uz široki osmjeh odmjerila od glave do pete i uprijevši prstom u stanovite anatomske detalje povikala: "Piša!" "Mali piša!"
A odmah zatim i u moje muževno poprsje ojačano vježbanjem na kućnoj teretani. Zadnji put prije tri godine- "Velika cica!"
Halo?! Da se nisi malo zabunila i obrnula stvar? Dobro, hladan tuš ima svoje nuspojave i da, malo sam se udebljao preko zime ali grudnjak još ne trebam!I Mrš van iz kupaone!
Svaki put kad padne i negdje se ozlijedi, mama ili tata moraju "poljubiti da prođe". Nadam se da neće često padati na dupe.
Prabaka je u posjeti. U nekom momentu dala je maloj 5 eura za njezinu kasicu ( "lobotomiziranog medu", kako ja zovem kasicu u obliku medvjedića sa otvorom za kovanice na glavi). Mala mi se odmah pohvalila da je dobila "za sladoled". Nakon što sam ju upitao koliko je dobila, odgovorila je "Pet!" i odmah zatim upitala "a di je šest, sedam, osam...?" Nezahvalnica. Već vidim da će prabaka otići kući prazna novčanika.
Bili smo jedan vikend u putujućem kazalištu lutaka. Što ne znači neumitno da smo gledali predstavu. Jer je malu više zanimalo čiji je šator, tko je nacrtao zvijezde po njemu a pogotovo što okolna djeca jedu. 0-minutnu pauza "za postavljanje nove scenografije" mališani su mogli iskoristiti za kupovinu slatkiša koji su se, kako prikladno, mogli kupiti u samom šatoru. I nasa kćer je, skupa s prijateljicom Nikom dobila pakiranje nekakvih bombončića čiji su nepojedeni ostaci drugi dan završili u smeću nakon što je tata bacio pogled na listu sastojaka i ustanovio da sadrži, osim šećera, glukoze i sladila, jedno desetak E-brojeva.
Kako bi nekako kompenzirali nezdravu prehranu kupujemo puno voća, između ostalog maline i jagode. Na pitanje hoće li maline, mala je spremno odvratila da neće maline već velike. Srećom su maline bile dovoljno velike pa su ipak u slast pojedene.
Započeo sam sa dresurom. Sociolozi bi to nazvali "odgojem" ali u principu koristim dreserske metode nagrađivanja za dobro obavljene zadatke. Primjerice, pospremanja sobe ili učenja brojki i slova. Jedino ne koristim kockice šećera već "smoki". Recite što hoćete, stvar uspijeva.
Da je curica i posve na mamu dokazuje i činjenica da po ljeti voli nositi kratke haljinice. Otišla je nekidan u šoping s mamom. U dućanu je svaku haljinicu željela isprobati i samodopadno se guzila pred ogledalom unatoč činjenici da nema 90-60-90 već više nekako 30-30-30.
Spongebob je izašao iz mode. Trenutni hit je Prašćić Peppa, kratki crtići o pajcekima. Iako imamo samo jedan DVD sa sveukupno 5 epizoda, ona bi Peppu valjda gledala svaki dan a ponekad i dva puta uzastopno. Već zna svaku epizodu napamet a pokazale su se i prve posljedice - dijete nam ponekad iz čista mira zna zaroktati. Ako netko imam DVD-ove Prašćića Peppe nek mi se javi. Zahvalan, očajan otac.
Sladoled. Magična riječ. Dovoljno je zaprijetiti "nema sladoleda ako..." tj. "dobit ćeš sladoled ako..." i da vidiš kako razmaženo derište postane poslušno dijete. Ok, nije da ju dnevni hranimo sladoledom ali u vrućem ljetu, negdje na bazenu teško će kupanje proći bez jednog hladnog osvježenja, između ostalog i zato što izgleda da svatko dijete u ruci drži štapić ili kornet.
Iako priča sve više i češće, još uvijek govori poput Yode, obrćući redoslijed riječi u rečenici ali se poboljšanja lagano primijećuje. Često se znamo i nasmijati jer kad se stanemo pred televizor kaže "Vidim ništa!" a sve što je njoj veliko ponekad naziva debelim pa tako postoje debeli auti, debela stopala a jednom, kad me vidjela kako provlačim svoju glavu kroz uski okovratnik dolčevite je uskliknula kako imam debelu glavu! (nemaš sine, nemaš, odi u garažu po kapu).
S obzirom da je po horoskopu riba, ne čudi me da voli bazene i vodu općenito. U kojoj bi najradije provela cijeli dan, uz povremene izlete na kopno kad obično pojede trostruko više nego li kod kuće. Kako i tata mora biti s dječjom ribicom u vodi, očekujem uskoro da mi izrastu plivaće kozice. U svrhu poboljšavanja plutanja mala ima plivaće narukvice (orukvice?) s kojima se hrabro baca u vodu, smjelo korača u bazen a u trenutku zaborava to ponekad napravi i kad ih nema što rezultira tatinim Baywatch spašavanjem mlade brinete, samo bez napumpanih pektoralnih mišića.
More! Slana voda! Obiteljski godišnji oporavak nakon kojeg očekujemo da će nam ponovo trebati godišnji. Prva 4 dana otišli smo "na divlje" bez rezervacije i pojma u koje mjesto na hrvatskoj strani Jadrana zapravo želimo. U jeku sezone, sredinom 8 mjeseca. Isprva smo otišli u Novi Vinodolski ( a di je Stari Vinodolski?) ali nakon što smo pogledali plažu, koja nas se nije posebno dojmila, prodali smo maloj foru, koja je sva ustreptala jedva čekala skočiti u taj veeeeliki bazen (more, op. pisca), da je voda ovdje hladna i da idemo negdje drugdje. Slijedeće mjesto, tj. plaža Selce, dopalo nam se više a izgleda i maloj jer je puna nade izjavila da tu nije hladno.
Prvi susret s morskom vodom malo nas je stresao jer, kako smo kasnije doznali, dan ranije je bila bura što je osjetno utjecalo na temperaturu mora. Svejedno je mala sirena hrabro zakoračila u vodu a jedino što joj se nije dopalo su valovi. Da bi svjesno razumjela da je voda ovdje drukčija od one u bazenu, umočio sam prst u vodu, polizao ga i rekao joj "vidi, slano!" Nakon toga je mala pola dana provela močeći prst u vodu, oblizujući ga vićuči "vidi tata, slano!" Kako godišnji odmor znači odmor za sve (osim roditelja) tako joj slijedećih 10 dana nismo puno toga uskraćivali; dnevno bi pojela barem dva sladoleda, dva put se vozila s električnim autićima i inim prometalima iz voznog parka jednog luna-parka a najviše joj se dopao trampolin kojeg je nazvala "boing-boing".
Tati se malo manje dopao jer je mreža trampolina vrlo gruba i radi fine oguljotine na laktovima odraslih koji misle da mogu izvesti salto mortadelu iako su im jedine sportske aktivnosti u zadnje vrijeme bile povremene partije šaha i ekstremno izležavanje na plaži.
Autor: Aris S. Prahasto
Susjed27@yahoo.com
|