Porođajne traume

Porođajne traume (ozljede) su skup ozljeda koje mogu nastati tijekom poroda, bio on vaginalni ili porod dovršen carskim rezom.

Najčešći uzroci:
-atipični položaj djeteta u maternici (na zadak, lični položaj, kosi, čeoni idr.)
-nerazmjer veličine djeteta i porođajnog kanala
-porod vođen instrumentima (forceps, vakuum)
-nestručno vođenje poroda (stoga je najbolje redovito kontrolirati trudnoću i obaviti porod uz stručnu pomoć)

Ozljede glave (najčešće porođajne traume)

Porođajna oteklina (oteklina dijela glave koji je vodeći pri porodu)

Radi se o potkožnom edemu koji je posljedica pritiska stijenki porođajnog kanala na kožu glave djeteta. Edem je mekan i nestaje 24-36 h od poroda bez posebne intervencije.

Kefalhematom

Nakupina krvi između koštane ovojnice i kostiju glave. Nalikuje porođajnoj oteklini, ali se pod prstima osjeti kako fluktuira (tekućina se «premješta»). Jasno je ograničen i može rasti par dana po porodu. Spontano se postupno povlači tijekom dužeg razdoblja. Krvarenje nema veze s mozgom i ne ostavlja trajne posljedice. Vrlo su rijetki slučajevi kada je potreban kirurški zahvat.

Krvarenja u mozgu

Intrakranijalna krvarenja su porođajne traume sa najlošijom prognozom. Ostavljaju trajne posljedice i mogu uzrokovati smrt.
Najčešće nastaju pri porodu vođenim instrumentima te kod poroda u kojemu je nerazmjer opsega glave i porođajnog kanala, kada dolazi do hipoksije novorođenčeta, te u prijevremenim porodima.
U današnje vrijeme su izuzetno rijetka porođajna trauma jer se instrumenalno vođen porod izbjegava. Tada je carski rez najbolje rješenje.

Ozljeda vrata

Odnosi se na ozljedu musculusa sternocleidomastoideusa (mišića koji polazi od prsne i ključne kosti i hvata se na sljepoočnu kost).
Ne uočava se odmah, već nekoliko dana ili tjedana po porodu. Prvi simptom je krvni podljev na vratu. Dijete naginje glavicom na ozljeđenu stranu zbog skraćivanja mišića. Lice je okrenuto prema zdravoj strani. Obično se ispravlja do navršenih godinu dana. Dijete treba pri lijeganju u krevet stavljati licem okrenutim na ozljeđenu stranu kako bi se mišić istezao. Dobrodošla je i masaža vrata.

Ozljede perifernih živaca

Nastaju kao posljedica pritiska porođajnog kanala na pojedine dijelove tijela djeteta tijekom poroda. Očituju se ispadom funkcije mišića koje nagnječeni živci inerviraju.
Kako se obično radi o edemu perifernog živca ili jezgre koji spontano nestaje, nije potrebno liječenje. Vrlo rijetko dolazi do ozbiljne ozljede kojoj je posljedica trajna klijenut. Tada je neophodna fizikalna terapija.

Najčešća ozljeda perifernih živaca je ozljeda plexusa brachialisa (spleta živaca koji inervira mišiće ruku). Po slabosti cijele ručice (obično se primjeti pri ispitivanju Moroovog refleksa) prepoznaje se ozljeda gornje jezgre mišića, a ozljeda donje jezgre očituje se slabošću podlaktice i nemogućnošću izazivanja refleksa automatskog hvata šakicom. Ujedno, ozljeda donje jezgre ima uvijek lošiju prognozu.

Ozljeda n. facialisa (ličnog živca)

Relativno česta ozljeda koja rijetko ostavlja trajne posljedice. Očituje se asimetrijom lica, spuštenim usnim kutom zahvaćene strane i izostanak mimike toga dijela lica. Kako se opet radi o edemu, njegovim povlačenjem nestaju i simptomi.

Ozljeda n. frenicusa

Dotični živac inervira dijafragmu (ošit), te oštećenje uzrokuje poremetnje disanja. Slabija oštećenja spontano prolaze u periodu od nekoliko tjedana ili mjeseci, dok teži slučajevi, nažalost, mogu uzrokovati i smrt.

OZLJEDE KOSTIJU

Fractura claviculae (lom ključne kosti)

Nastaje kao obrambeni mehanizam od zapinjanja ramena u porođajnom kanalu. Lom primjećujemo po tome što novorođenče štedi ručicu na ozljeđenoj strani, vidi se oteklina, a ako opipamo prstima, osjetit ćemo škripanje (krepitacija).
Ne iziskuje poseban postupak osim fiksiranja u fiziološki položaj nekoliko dana. Lom se spontano liječi i ne ostavlja trajne posljedice.
Vrlo rijetko dolazi do loma nadlaktice i natkoljenične kosti. Tada je potrebno kirurško liječenje.

POTKOŽNA ADIPONEKROZA (odumiranje potkožnog masnog tkiva)

Javlja se obično kod veće novorođenčadi tijekom produženog poroda. Uglavnom s pojavljuje na leđima, veličine je nekoliko centimetara i može se opipati pod kožom koja je često crvene boje. Povlači se spontano u periodu od par tjedana.

Porođajne traume se obično uočavaju odmah po porodu, po dolasku na rodilište ili na prvom pregledu pedijatra u rodilištu, tako da će vam na vrijeme biti objašnjen uzrok i pokazan adekvatan odnos prema ozljedi.

O autoru: Puma je medicinska sestra, a ujedno i aktivna članica foruma Mama-mami. Kontaktirati ju možete na forumu.